Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
subota, 22.12.2007.
Taktičke borbe 2. Svjetskog rata
Pješačka satnija forsira Dnjepar – Svaromja 1943.
Tijekom 24. rujna 1943. godine bojne prethodnice sovjetske 240. pješačke divizije izbile su na rijeku Dnjepar u području Svaromja (po Athumanunhu to je negdje oko 25 km sjeverno od Kijeva). Pokušaj borbene prethodnice divizije da iz pokreta forsira rijeku Dnjepar propao je, jer se slomio u preciznoj paljbi njemačkih postrojbi koje su organizirale obranu na desnoj obali rijeke Dnjepar. Nakon ovog neuspjeha zapovjednik 240. pješačke divizije odlučio je privući glavninu postrojbi divizije i topništva u područje Svaromja, te opetovati forsiranje. Širina rijeke Dnjepar, u području na kojem je trebalo izvesti nasilan prijelaz rijeke, bila je oko 700 m, dubina do 6 m, a brzina do 0,6 m u sekundi. Lijeva (vlastita) obala bila je zaklonjena i tako je omogućavala prikrivanje postrojbi koje su trebale izvesti prijelaz preko rijeke. No, desna (protivnička) obala bila je izuzetno nepovoljna, skroz otvorena (nezaklonjena), močvarna, ispresijecana mnogobrojnim rijekama, potocima i jezerima. Ujutro 26. rujna 1943. 5. pješačka satnija 2. pješačke bojne 842. pješačke pukovnije 240. pješačke divizije dobila je zadaću da tijekom noći 27. rujna forsira rijeku Dnjepar kod kote 98.0. Zapovjednik 5. pješačke satnije bio je satnik L.P. Leščenko. Pješačka satnija dobila je potporu voda inženjerije, 2 teške strojnice i 2 MB 82 mm. Oružja za neposredno gađanje protivnika koja su dodijeljena satniji bila su dva topa 45 mm i dva topa 46 mm. Paljbeni položaji topova uređeni su na samoj obali. Inženjerci su prikupili 17 ribarskih čamaca koji su mogli nositi 8 vojnika u punoj bojnoj opremi. U jednom zaklonjenom rukavcu prikupljeni su svi čamci, te su se tu trebali ukrcati svi vojnici 1. pješačkog voda koji su trebali prijeći rijeku u prvom desantnom valu. Odmah nakon iskrcavanja 1. pješačkog voda iskrcati se trebao i 2. pješački vod (ovo je najelitniji dio 5. pješačke satnije sastavljen od 22 veterana koji su bili naoružani s 8 kratkih strojnica (automati), 5 brzometnih pušaka, 3 puškostrojnice i 1 lakom strojnicom. Za prijelaz rijeke vod je dobio 4 čamca. Istodobno, još tijekom te iste noći na udaljenosti od oko 2 km od stvarnog mjesta prijelaza, dio postrojbi 2. pješačke bojne izveo je demonstrativni (lažni) pokušaj prijelaza, a s namjerom da se tu skrene sva pozornost protivnika. Nakon što se 1. vod neprimjetno iskrcao na desnu protivničku obalu, ujutro u 0400 krenuo je i 2. vod. Oko 0440 kada su čamci 2. voda bili nadomak desne protivničke obale na njih je otvorena strojnička i minobacačka paljba. Unatoč žestokoj vatri, 2. vod dokopao se obale i vojnici su se iskrcali u području kote 98.0. Čim su se prikupili vojnici 2. voda izveli su navalu na protivničke vojnike koji su se branili na samoj vodenoj crti obale, te ih potisnuli na oko 300 metara od iste. Nakon toga zapovjednik 2. voda zapovjedio je ukopavanje i pripremio vojnike za odbijanje mogućeg protivničkog protunapada. Istodobno se i 3. vod 5. pješačke satnije pokušao prebaciti na desnu obalu, ali je protivnik po njima otvorio žestoku topničku i strojničku paljbu. Nekoliko čamaca je oštećeno, a ostale je zahvatila matica i odnijela ih je nizvodno. Zapovjednik satnije zapovjedio je uzmak i povratak natrag na lijevu obalu. To su učinili zapovjednici 1. i 3. voda. Ali ne i zapovjednik 2. voda koji nije primijetio signal za uzmak. Tako je sada na desnoj protivničkoj obali ostao 2. vod sam. Tijekom dana protivnik je čak pet puta pokušao odbaciti 2. vod natrag u rijeku, ali su vojnici 2. voda uspjeli odbiti sve navale i zadržati svoje crte obrane na malenom mostobranu. Dakako, sovjetsko topništvo izuzetno preciznim i stalnim plotunima pružalo je dragocjenu topničku potporu usamljenim vojnicima 2. voda. Vijest da se 2. vod hrabro sam brani na protivničkoj obali brzo se pročula u cijeloj pukovniji, pa su vojnici požurivali svoje zapovjednike da organiziraju novi pokušaj prijelaza, a kako bi što prije pomogli svojim hrabrim kolegama. Postrojbe 5. pješačke satnije (1. i 3. vod) krenuli su ubrzo u novi pokušaj prijelaza, ali je na njih opet otvorena topnička, minobacačka i strojnička paljba. No, ovaj puta vojnici 1. i 3. voda ustrajali su i uspjeli se nekako dokopati druge obale. Sada je na desnu protivničku obalu stiglo još 75 sovjetskih vojnika koji su bili naoružani s 56 kratkih strojnica tipa PPŠ, nešto brzometnih pušaka, 5 puškostrojnica, 2 strojnice i 2 minobacača 82 mm. Zapovjednik satnije odmah je organizirao svoju satniju za napad, a u cilju proširenja mostobrana. Nakon složne navale 5. pješačke satnije crta mostobrana proširena je za još 400 metara. Zapovjednik satnije na toj dostignutoj crti zapovjedio je novo ukopavanje i pripravu za odbijanje protivničkog protunapada. Zapovjednik satnije strojnice je postavio u samo središte svog bojnog rasporeda, a puškostrojnice na lijevo i desno krilo. Upravo takav raspored strojnica i puškostrojnica ubrzo će se pokazati kao idealno rješenje. Cijela njemačka pješačka bojna složno je udarila na sovjetsku pješačku satniju, ali se napad slomio upravo u žestokoj strojničkoj i puškostrojničkoj paljbi. Njemačka bojna izgubila je 32 vojnika, pa se nakon toga povukla na početne položaje, a do jutra 28. rujna na crtu mostobrana koju je obranila 5. pješačka satnija iskrcala se jedna pješačka bojna 842. i jedna pješačka bojna 836. pješačke pukovnije. Slijedećeg dana ove pješačke bojne započele su borbe za proširenje mostobrana kako bi se osiguralo prebacivanje ostalih postrojbi 240. pješačke divizije. Kasnije će ovaj mostobran dobiti svoj poznati naziv iz povijesti bitaka – Ljuteški mostobran (po gradu Ljutežu koji je bio na oko 8 km od Svaromja. Dakle, upravo s ovoga mostobrana nadnevka 6. studenog 1943. sovjetske postrojbe krenut će u odlučujući napad u kojem će osloboditi grad Kijev. Na kraju, Athumanunh će zapisati još i ovo: satnik Leščenko, zapovjednik 5. pješačke satnije, te stariji vodnik Nefedov (odgovara činu narednika HKoV - po Athumanunhu) zapovjednik 2. voda, odlikovani su ordenom 'Heroj SSSR', a svi ostali vojnici, dočasnici i časnici 5. pješačke satnije redom su odlikovani ordenima za izuzetnu hrabrost.
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!