Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 26.10.2007.

Povijesne priče

Noć pred bitku

Kiša je lijevala kao iz kabla. Niz kacige i kalpake kopljanika hrvatskih banskih banderija na bedemima tvrdoga grada Čakovca slijevali su se mlazovi kiše. Kiša koja je počela iznenada padati nije prestajala padati već četvrti dan. Dva izvrsno uvježbana i opremljena banska banderija Zrinskog čekaju u utvrdi Frankopanove karlovačke arkebuzire i uskoke, jer Turci su već negdje u visini Koprivnice i naum im je preko Čakovca na Beč. Frankopan otvori oči na prvi lagani dodir desetnikove ruke i sjedne na ležaj. Lijepi plavi plašt zgužvao se pod njim, bolno ga je nažuljao mač, jer se nije raspasao. Žmirkajući Frankopan odgurne grubo vojničko šatorsko krilo kojim ga je stražar pokrio dok je spavao, a kako bi ga barem malo zaštitio od kiše i noćne vlage. 'Kneže, moramo krenuti još za mraka ako želimo na vrijeme stići. Izvidnice su već krenule i označile nam put, jer po ovom mraku i kiši teško ćemo se kretati i po samom putu.' – poluglasno je izvijestio potčasnik Andrija. 'Budite sve! Diži vojsku na noge! Zovite mi Brodarića! – zapovjedi Frankopan. 'Tu sam kneže.' – javi se Brodarić, karlovački plemić, pobočnik Frankopanov. Knez se iznenadi: 'Kad prije Brodariću? Jesi li ti što spavao uopće? Idemo odmah onako kako smo se dogovorili i neka dobro otvore oči, jer ćemo se inače polomiti po ovim zagorskim brjegovima. Kad svi zasedlaju, javite!' Tabor se u tili čas razbudi i vojnici prionu odmah poslu. Frankopan naglo ustane i glavom udari u granu graba pod kojim je prilegao. Opsuje u sebi i opipa čvorugu na tjemenu koja ga je počela peći, pa se protegne. Sve su ga kosti boljele, oči ga žare, a noge su mu teške kao kamen. U sebi pomisli kako je ipak trebao izuti čizme prije spavanja, te se počne zakopčavati. Sluga Dominik nešto je petljao oko ramenica oklopa, nikako da zakopča zaponac, pa kneza spopadne zlovolja. No, onda se u Frankopanu javi samoprijegor i on se suspregne te pomisli u sebi: Momak ne počiva ljudski već tri dana otkako smo Savu prešli. Zlopati se zajedno sa mnom, siječe Turke, juri na konju od satnije do satnije i raznosi moje zapovjedi, a ja još očekujem da pogodi svaku moju želju. U pozno doba noći banu teklić. Zrinski bunovan sjedne na vojnički ležaj, čohajući se i zijevajući, ta tek je malo pridrijemao. Bojno vijeće zapovjednika u međuvremenu je odlučilo da su još pod okriljem mraka dignu šatori, komora pripravi za mogući odlazak, a vojska za bitku. Budu li Turci udarili preko Mure, sve će se povlačiti prema Čakovcu. 'Konjaništvo će dočekati Turke na otvorenom, a topnici i pješaci bit će dobro skriveni u šumarcima i udarit će na vašu zapovijed Zriny pane.' – izvijesti uz naklon banu Zrinskom ugarski časnik iz pukovnije Nadasdyevih husara. Mladi ugarski husar s neskrivenom radoznalošću mjerio je slavnoga Hrvata, bana i junaka o kojem je toliko slušao. Sada pak ga je prvi puta vidio izbliza, a ovaj pak u gaćama, širok i plećat, kosmatih prsiju, mišićav, za cijelo vrijeme izvješća samo je mirno gladio svoje bujne smeđe brkove. Naime, Zrinski nije odobravao naum svojih kapetana, ali to ničim nije pokazivao, otpravi mlade časnike i zapovjedi svojim banovcima da se banderiji primaknu glavnini. U samu zoru 23. srpnja godine Gospodnje Ali paša s konja izda posljednje naputke i zapovijedi svojim alajčaušima koji brzo odgalopiraju i glasno stanu izdavati zapovijedi koje su dobili od svog vrhovnog zapovjednika. Lako tursko konjaništvo, akindžije, martolozi i spahije prvi prijeđu rijeku Muru. Potom Muru prekrije mnoštvo turskih čamaca i splavi, a zatim se na njih ukrcaju gusti redovi turskih redovnih postrojbi. Cijelim pojasom oko Kotoribe u najvećoj stegi i tišini stajala je i mirno čekala hrvatska banska vojska potpomognuta nekim carskim postrojbama. Zrak je bio izuzetno težak, ljepljiv, treperio je na suncu koje je palilo međimursku plodnu ravnicu. Zastave su tromo visjele, jer nigdje nije bilo ni daška vjetra. Čak ni perjanice na kalpacima i kacigama nisu treperile, jedino su konji nervozno premetali nogama predosjećajući skori sudar. Sredinu luka glavnine hrvatske banske vojske činile su satnije Zrinskog i Lenkovića, a na lijevom krilu stajale su satnije koje su ustrojili Banfy, Tahy i Pöte s ugarskim konjaništvom. Potom su se nizali dugi i gusti redovi dragovoljaca s granice koje su ustrojili uskoci, morlaci, hajduci… Na desnom krilu hrvatske banske vojske stajali su s teškim puškama Austrijanci koje su doveli kapetani Rauber i Pucheim – 'crni đavoli' tako ih nazvaše. Iza njih složaj je zauzelo teško konjaništvo u oklopima ustrojeno od Štajeraca koje je doveo Rindschedt, a pratili su ih Slovenci pješaci kojima je zapovijedao Sigesdorfer. Bavarski plaćenici čekali su pod zapovjedništvom baruna Pollweilera, a iza njih bilo je topništvo pod zapovjedništvom Tanhausena. Tursko lako konjaništvo sastavljeno od pljačkaša jurne kao svjetlucavi šareni val, a povrh čalmi, kaciga, kopalja i konjskih glava zavijori se veliki zeleni pašin tug koji je vodio na juriš. Zatim grune prva, druga, treća salva. Vrište ranjeni konji, padaju prvi gusti redovi Turaka, a onda Turci navale još žešće. Na suprotnoj strani gotovo istodobno začuju se vojničke trube u visokim tonovima, željezni zid oklopa opasno se pokrene. Gusti crveni redovi hrvatskih banskih banderija i plavetna hrvatska husarija praćena bijelim međimurskim katanama i haramijama jurnu naprijed prvi. Sijeku, gaze, udaraju i opet vrište konji, pucaju oklopi. Ugarsko lako konjaništvo leti na krilima, a prate ih teški austrijski oklopnici i zabijaju se strelovito u izdužene redove turske glavnine. Onda pak nakon strašnog početnog sudara sve se ispremiješa u jednu bezobličnu kašu. Zveket čelika i rzanje konja, psovke i zapovjedi potraju još neko vrijeme, a onda zeleni barjaci polumjeseca i konjski repovi na kopljima napokon popuste, posrnu i počnu u neredu povlačenje natrag prema Muri. Derviš bega koji je u tom metežu zaobišao austrijske redove i udario na komoru, sada dočeka sam Zrinski s banskim banderijem i potuče ga do nogu. Turski ostaci razbijene vojske prikupe se u neredima i stanu se povlačiti prema Budimu. Carska i hrvatska vojska stanu ih progoniti u strahovitim jurišima sve dok ne zauzmu Kortun, te oslobode još nekoliko ugarskih gradova.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!