Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 19.10.2007.

Povijesne priče

… uzalud ga tukli četrdeset noći i dana, jer čvrstih je zidina on, a hrabro ga brani četiristo Hrvata ratnika ljutih slavnoga Zrinskoga bana …

Tvrdi grad Čakovec je utvrđen grad petokutnog oblika. Opasan je tvrdim zidinama i jakim bastionima koji su sa svih strana okruženi jezerom. Jezero pak štiti taj tvrdi grad od neprijateljskih laguma (prokopa približnica – po Athumanunhu). Samo je jedna strana grada vezana s čvrstim tlom, a tu pak su i najjači bedemi. Mnogo su puta do Čakovca stizali razni neprijatelji, ali ga bitkom nikada nisu osvojili. Iza tih tvrdih zidina i jakih bedema prostrla se velebna i prekrasna palača namještena s divnim pokućstvom koje pak je odisalo veličanstvenim sjajem i čistoćom. Bio je to dom načitane, učene, plemenite i hrabre obitelji Zrinskih. U hodnicima palače grada u to doba bilo je izvješeno mnogobrojno, u bitkama zaplijenjeno, tursko oružje: lukovi, tobolci sa strijelama, željezni bojni batovi, štitovi i sablje demeškije čije su drške ukrašene zlatom i srebrom, a korice optočene dragim kamenjem. U predvorjima pak su uredno poslagane i izvješene mnogobrojne turske zastave i pašini tugovi preotete u veličanstvenim bitkama. Bila je tu i bogato opremljena knjižnica ispunjena i krcata obiljem knjiga svakojakih, a u prepunoj pak oružarnici uredno i vojničkom stegom su poslagani i spremljeni mjedeni zidovi, štitovi, koplja, bombarde, sablje i drugo oružje. Pored svega toga u riznicama, uz neprocjenjiva blaga, nalazila se i predivna zbirka starinskog novca…
Eee da, malo će Athumanunh sada sebi za dušu, a i vama koji budete željeli ovo pročitati, pisati o bitkama oko grada Athumanunhu priraslog srcu, onako na samo sebi svojstven način. Zapravo, bit će to manja serija priča ispisana na Athumanunhov način.

Pravih vojnika svega je četrdeset

Na poziv njemačkog cara Zrinski povede svoje banske banderije i husariju u Ugarsku gdje se trebao zapodjenuti boj protiv Turaka koji silno zaprijetiše Beču. Ostavi tako Zrinski u utvrdi Čakovca samo četrdeset husara pod zapovjedništvom mladoga husarskog zastavnika Jurice sa zadaćom da čuvaju grad do njegovog povratka. No, odjednom pred Čakovec bane Ali paša s oko pet tisuća janjičara i bašibozuka. Tog jedanaestog lipnja godine Gospodnje, u šest sati ujutro, turska se vojska uz gromoglasno klicanje i udaranje u talambase raširi na travnjaku Buzovca i krene na sam grad Čakovec. Sultanov miljenik naumio je opkoliti grad i do podneva proći kroz njegova glavna vrata. No, sve će ispasti drukčije. Naime, pohod Turaka primijetili su dotada mirni međimurski seljaci vrijedni poljodjelci koji ostave svoja polja i pohitaju u grad pomoći malobrojnoj husariji. Zastavnik Jurica zapovjedi da se otvori oružarnica i da se oružje podijeli seljacima kojih je bilo stotinjak. Približavalo se već podne, a sunce je sve jače peklo kroz zavjesu prašine, dima i teškog zadaha baruta. Prekrasan dan sada je prolazio u mirisima krvi i paljevine. Turski odredi silno su pritisnuli grad, ali Čakovec se ne da. Branitelji grada odbijaju turske juriše redom. Ali paša je pozelenio u licu i bijesno otposlao svoje čauše po nove odrede i pojačanja. Kasno popodne stigli su svježi turski odredi nadomak grada, a na bedemima grada braniteljima je već ponestajalo daha. Mnogo je branitelja već palo, a Turci ne popuštaju u napadima i navaljuju sve žešće. 'Gospodine zastavniče zlo i naopako! Ne može se više ljudi padaju!' – izvijestio je zadihani husarski potčasnik desetnik Marko. 'Mora se, mora Marko! Neka seljaci drže bedeme, a husare daj meni na branič kulu! Bogamu Marko daj husare tamo gdje je najteže!' – zapovjedi Jurica. U trku husarija dotrči na branič kulu predvođena Markom, a tu je već stajao Jurica koji vikne husarima: 'Držite se husari, jer samo živi protiv Turaka mogu!' Tog trenutka Juricu pogodi tursko zrno u kacigu. Krv mu zali obraz, ali se on održi na nogama i potrči prema gužvi gdje se vodila teška bitka za jedan bastion. Bilo je tu na jednog husara i do tri Turčina, no, Jurica se stane tući goropadno, tvrdo i hitro se kretao bedemom. Poput strašnog mitskog gospodara bitaka, samo u košulji mokroj od znoja i prljavoj od gareži baruta, tog je trenutka njihov zastavnik morao izgledati husariji koja se ohrabri pojavom zapovjednika. Turci su gotovo poludjeli, ali ih malobrojna husarija predvođena Juricom zbaci s bedema u jezero. 'Naprijed! Ovamo, na most! Ovamo husari! – snažno se derao Jurica, pa se odnekud stvori još husara i seljaka koji potpuno potisnu Turke s branič kule i mosta. Bitka potraje nesmanjenom žestinom sve do pada mraka, a tada turski napadi popuste i Turci se sklone u svoje čadore u taboru na Buzovcu. Umorni od bitke janjičari brzo zaspu, a u dva sata poslije pola noći turski tabor zatrese se od eksplozija i paljbe pušaka. Nebo iznad turskog tabora se zacrveni, a veliki broj čadora plane i vatra ih satne gutati. Vika i jeka noćne bitke probudi i samoga Ali pašu koji mamuran dočeka čaušbašu Rustam bega. 'Alaha mi, Kauri provalili iz grada! Poklali straže i puškama rastjerali janjičare. Uhvatili Veli agu janjičarskog i objesili ga na toranj grada. Sam šejtan im pomaže.' Zadihano ispriča Rustam beg, a kada on završi Ali paša sav izvan sebe stane vikati: 'Kakav šejtan, vaš neposluh i nemar, vaš kukavičluk! Šačica nevjernika cijeli nas dan drži za gušu, a sada još i ovo! Sahit beg i ti ostat ćete bez glave ako do jutra ne budem u gradu!' 'Sve smo napravili kako ste zapovjedili gospodine zastavniče! Straže smo poklali i uhvatili janjičarskog agu. Eno ga, visi na zvoniku pored zastave!' – soptao je od napora zadovoljan desetnik Marko. 'Dobro je Marko, neka se sada husari odmore! Do zore smo mirni, a onda još samo da izdržimo do podneva kada bi trebao stići sam Zrinski s banskim banderijama i plavetnim husarima. Neka onda oni završe ovo što smo mi počeli …'

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!