Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 06.10.2007.

Španjolski građanski rat

Athumanunhov zaključak Španjolskog građanskog rata

Već 26. ožujka nova (Nacionalistička) Španjolska pristupila je antikominterskom paktu, a 31. ožujka potpisala je petogodišnji ugovor o prijateljstvu s nacističkom Njemačkom. Istodobno je potpisani ugovor o nenapadanju s Portugalom, a 1. travnja priznale su je i SAD. Nakon što su nacionalističku Španjolsku priznale SAD, samo je SSSR ostao velika sila koja je nije priznala. Ubrzo je Španjolskoj vraćeno sve blago i ostala bogatstva koja su pohranjena od Republikanaca u stranim zemljama. U Madridu pak je 19. svibnja 1939. održana velika parada pobjede Nacionalista. Počasno mjesto na toj paradi imali su Gambarini Talijani, a 22. svibnja u Leonu su postrojbe njemačke 'Legije Kondor' paradirale ulicama u oproštajnom mimohodu. Iz Cadiza su 31. svibnja svi talijanski vojnici (njih 20 000 – po Athumanunhu) otputovali u Italiju, kao i svi njemački vojnici iz sastava 'Legije Kondor' (njih 14 000 – po Athumanunhu) koji su iz Viga otputovali u Hamburg. Nijemci i Talijani dočekani su u svojim domovinama kao junaci. Republikanci koji su napustili Španjolsku živjeli su u internističkim taborima (njih oko 380 000 - po Athumanunhu). Negdje oko 150 000 njih vratilo se u Šapnjolsku, dok će onih preostalih 230 000 zauvijek ostati izvan Španjolske. U tim internističkim taborima Republikanaca nastala su prepucavanja između komunista i anarhista koji su se međusobno optuživali za izdaju, a u tim međusobnim obračunima je ubijeno oko 4700 Republikanaca. Oni pak (Republikanci i njihovi simpatizeri) koji su ostali u Španjolskoj nisu prošli mnogo bolje. Do 1942. godine kroz logore prošlo je i robijalo oko dva milijuna Španjolaca, a bilo je i mnogo strijeljanja. Najgore je bilo 1939. kada su mnogi koji su prošli republikanske tamnice, sada zdušno pomagali u identifikaciji navodnih krivaca, pa su se često javljali istodobno kao prokazivači, suci i krvnici. Tako su smaknuti mnogi republikanski časnici, ali i obični možda i nedužni ljudi koji su bili simpatizeri Republikanaca. Tako je te godine samo u Madridu bilo 250 strijeljanja dnevno, u Barceloni 150, a u Sevilli 80. Athumanunh opet ne razumije granice ljudske gluposti i ludila, jer ako su u Madridu i Barceloni, gradovima koji su bili u sastavu Republike, možda i pronađeni 'krivci', odakle onda ti 'krivci' u Sevilli koja je od samoga početka građanskog rata bila u rukama Nacionalista. Naime, ako je tamo u početku rata i bilo tih 'krivaca' kako to da ih je čak i 1939. ostalo toliko da ih se može strijeljati po 80-etak dnevno. Nakon rata Baski su tvrdili da je u tim smaknućima strijeljano 21 780 Baska, a jedina im je krivica bila što su bili Baski. Na kraju, ministar pravosuđa Španjolske 1944. priznao je 193 000 smaknutih. No, tko zna, ovoj doista malo prevelikoj brojci možda su ipak pribrojeni i oni koji su strijeljani tijekom samoga rata. No, bilo kako da bilo tada, Athumanunh ne razumije zašto sada Španjolska koja je primjerna zapadnoeuropska uljudbena država konačno ne razjasni tu famoznu brojku, jer i nadalje Španjolski građanski rat i njegove posljedice i dalje nisu stvar povjesničara današnje Španjolske. Najveća krivica pada na samoga Franca koji je sam osobno kao državnik mogao spriječiti taj pokolj, a on je čak suprotno potpisao najviše smrtnih presuda od bilo kojeg državnika u povijesti. Nadalje, tome je kumovalo i to što su u policiju i sudstvo namjerno i smišljeno smješteni baš oni koji su pretrpjeli neku od represija u Republici, a tim ljudima, željnim osvete, ništa drugo doli smrtne kazne nije se činilo mogućim. Poradi svega toga Španjolski građanski rat je zvjerstvima nadmašio do tada sve građanske ratove u povijesti. Na obije strane, računajući i one koji su kasnije umrli poradi zadobivenih rana ili bolesti stečenih u tijeku bitaka, poginulo je i umrlo ukupno više od 500 000 ljudi. Od te ukupne brojke samo je 200 000 njih poginulo tijekom bitaka, ili umrlo od posljedica tih bitaka (90 000 Nacionalista i 110 000 republikanaca – po Athumanunhu). Ubijenih i smaknutih iza crta bojišnica i izvan bitaka po Athumanunhu je 130 000, a od toga 75 000 Nacionalista i 55 000 Republikanaca. Po Athumanunhu moguće je da je oko 10 000 civila poginulo u prekomjernim bombardiranjima i topničkim napadima, a još oko 25 000 civila umrlo je nakon rata od zadobivenih rana i posljedica tih bombardiranja. Ako se tim brojkama pribroji oko 100 000 smaknutih nakon rata, te još brojka od 300 000 izbjeglih trajno Athumanunh slobodno zaključi da je Španjolsku građanski rat koštao više od 800 000 ljudi, a najžalosnije je po Athumanunhu to da je među tom brojkom uništen cvijet mlade generacije ljudi tadašnje Španjolske. Strašno! Više nego strašno, zapisat će Athumanunh i prekinuti nabrajati ove tužne činjenice, te nastaviti sutra.

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!