Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu
petak, 20.07.2007.
Bitka kod Hastingsa – 1066. godine
Hastings je grad u Sussexu, u Engleskoj, kod kojeg je normanski vojvoda i pretendent na engleski prijestol, William Osvajač, potukao Saksonce engleskog kralja Harolda. Bitka je bila od izuzetnog povijesnog značaja za Englesku, jer nakon nje počinje vladavina francuziranih Normana u Engleskoj, te je njezin ishod doveo do dalekosežnih kulturnih i političkih posljedica. S vojničkog stanovišta i gledišta njezin se značaj ogleda u tomu što je to posljednji veći taktički sudar (sraz – po Athumanunhu), pješaštva germanskog tipa koje se razvijalo u engleskoj i feudalnog konjaništva koje pak se razvilo u Francuskoj. William Osvajač iskrcao se nadnevka 28. rujna 1066. kod Pevenseya, nedaleko od Hastingsa, te se do 14. listopada 1066. utvrdio na usamljenom uzvišenju Senlac. Kralj Harold boravio je izvjesno vrijeme u Normandiji, pa je tamo i upoznao taktiku, značajke i mogućnosti feudalnog konjaništva. Stoga je kralju Haroldu bilo jasno da se njegovo pješaštvo neće moći oduprijeti konjaništvu na otvorenom polju, pa je svoj složaj za bitku posložio na padinama uzvišenja gdje je podigao zasjeku i iza nje posložio svoju vojsku samo za blisku borbu kopljima i mačevima. Saksonci nisu u svom sastavu imali strijelce. Saksonci su mogli brojiti negdje oko 9000 vojnika, a Normani oko 10 000. Vojvoda William Osvajač svoju pak je vojsku posložio u složaj koji je imao po tri paralelna odreda. U svakom su odredu u prvim crtama stajali strijelci, u drugim kopljanici pješaci, a u trećim oklopljeni konjanici. Prvi nalet Normana Saksonci su lagano odbili, pa je William Osvajač zapovjedio i drugi nalet, ali je i on propao. Tada pak je normansko konjaništvo varkom, (fingirano bjekstvo iz bitke – po Athumanunhu), za sobom povuklo veći dio Saksonskih pješaka. U tim nepromišljenim ispadima Saksonci su ostali jako prorijeđeni, ali su se nastavili hrabro braniti iza zasjeke. Saksonci su izdržali još nekoliko naleta normanskog konjaništva i pretrpjeli ubitačne kiše strijela, te se i dalje hrabro držali na svojim položajima lomeći napade Normana. No, onda je jedna normanska strijela pogodila kralja Harolda u oko, te je on od zadobivene rane ubrzo preminuo, a to je i bio kraj saksonskog otpora.
| < | srpanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Opis bloga
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
O vojnicima, dočasnicima i časnicima
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
O ratovima
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Athumanunhova promišljanja
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!