Bitka kod Hastingsa – 1066. godine
Hastings je grad u Sussexu, u Engleskoj, kod kojeg je normanski vojvoda i pretendent na engleski prijestol, William Osvajač, potukao Saksonce engleskog kralja Harolda. Bitka je bila od izuzetnog povijesnog značaja za Englesku, jer nakon nje počinje vladavina francuziranih Normana u Engleskoj, te je njezin ishod doveo do dalekosežnih kulturnih i političkih posljedica. S vojničkog stanovišta i gledišta njezin se značaj ogleda u tomu što je to posljednji veći taktički sudar (sraz – po Athumanunhu), pješaštva germanskog tipa koje se razvijalo u engleskoj i feudalnog konjaništva koje pak se razvilo u Francuskoj. William Osvajač iskrcao se nadnevka 28. rujna 1066. kod Pevenseya, nedaleko od Hastingsa, te se do 14. listopada 1066. utvrdio na usamljenom uzvišenju Senlac. Kralj Harold boravio je izvjesno vrijeme u Normandiji, pa je tamo i upoznao taktiku, značajke i mogućnosti feudalnog konjaništva. Stoga je kralju Haroldu bilo jasno da se njegovo pješaštvo neće moći oduprijeti konjaništvu na otvorenom polju, pa je svoj složaj za bitku posložio na padinama uzvišenja gdje je podigao zasjeku i iza nje posložio svoju vojsku samo za blisku borbu kopljima i mačevima. Saksonci nisu u svom sastavu imali strijelce. Saksonci su mogli brojiti negdje oko 9000 vojnika, a Normani oko 10 000. Vojvoda William Osvajač svoju pak je vojsku posložio u složaj koji je imao po tri paralelna odreda. U svakom su odredu u prvim crtama stajali strijelci, u drugim kopljanici pješaci, a u trećim oklopljeni konjanici. Prvi nalet Normana Saksonci su lagano odbili, pa je William Osvajač zapovjedio i drugi nalet, ali je i on propao. Tada pak je normansko konjaništvo varkom, (fingirano bjekstvo iz bitke – po Athumanunhu), za sobom povuklo veći dio Saksonskih pješaka. U tim nepromišljenim ispadima Saksonci su ostali jako prorijeđeni, ali su se nastavili hrabro braniti iza zasjeke. Saksonci su izdržali još nekoliko naleta normanskog konjaništva i pretrpjeli ubitačne kiše strijela, te se i dalje hrabro držali na svojim položajima lomeći napade Normana. No, onda je jedna normanska strijela pogodila kralja Harolda u oko, te je on od zadobivene rane ubrzo preminuo, a to je i bio kraj saksonskog otpora.
Post je objavljen 20.07.2007. u 22:23 sati.