Gusari ili pirati – ratnici i vojnici ili morski razbojnici
Mnogo je toga Athumanunh već definirao u svom životu, te ljudima i stvarima dao precizna i konkretna imena i nazive, pa je tako Athumanunh podijelio i strogo odijelio, odnosno odvojio i razdvojio gusare od pirata. Naime, po Athumanunhu gusari su ratnici na moru koji tijekom pomorskih ratova, po ovlasti države ili vladara suverena, napadaju i plijene protivničko brodovlje, bilo ono trgovačko ili vojno, plijene robu i materijal koji se nalazi na brodu, te ga dijele s onim koji ih je ovlastio za gusarenje. S druge strane, po Athumanunhu pirati su obični morski razbojnici koji tijekom mira ili rata pljačkaju brodovlje i gradove na obalama mora bez iznimke, a sve to rade za svoj račun bez ikakve ovlasti i dozvole. Tako su gusari vojnici i ratnici koji imaju svoju stegu i svoje jasno određene zadaće, a pirati su razbojnici i pljačkaši bez ikakvog kodeksa časti i stege. Dakle, gusari (lat. cursarii, eng. corsairs, fra. Corsaires) se tijekom povijesti pojavljuju na svim morima i većim rijekama, te se spominju u najstarijim povijesnim zapisima. Tako se u Sredozemnom moru, točnije u Jadranskom moru, javljaju Iliri kao spretni gusari već u 3. stoljeću p. K., zatim Neretljani u 9. i 10. stoljeću, pa Omišani u 12. i 13. stoljeću, a gotovo istodobno Sjevernim morima gusare Vikinzi i Normani, pa Arabljani i Berberi. Gusari 12. i 13. stoljeća posjeduju dozvole nazvane 'Corsa di rappresaglia', a statuti i zakonici starih pomorskih država i gradova toga doba to jasno reguliraju. Tijekom pomorskih ratova između Engleske i Francuske gusari Engleske imaju usmena ovlaštenja, a gusari Francuske imaju čak i pismena odobrenja nazvana 'Lettre de marque'. Engleski gusari u doba kraljice Elizabete I. sudjeluju i u stvaranju engleske ratne mornarice, a osobitu zaslugu imaju u slamanju španjolsko – portugalske premoći u morima Novoga svijeta. Dakako, uz engleske tu se ističu i francuski i nizozemski gusari. No, tijekom tih napada na brodove španjolske 'Srebrene flote' toliko se miješaju gusari, pirati, bukaniri, flibustiri da ih Athumanunh vrlo teško može razlikovati i odvajati. Engleska ratna mornarica, tijekom Američkog rata za nezavisnost (1775. – 1783. – po Athumanunhu), te Američko – Engleskog rata (1812. – 1815. – po Athumanunhu), rabi gusarsko brodovlje kao brodovlje koje sudjeluje u direktnim bitkama. Napokon, u 19. stoljeću (16. travnja 1856. – po Athumanunhu) Pariškom deklaracijom gusarenje je zabranjeno, a bojno djelovanje na moru dozvoljeno je samo ratnim brodovima zaraćenih strana i to sukladno Međunarodnom pomorskom pravu i pravu Otvorenoga mora – po Athumanunhu.
< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!