Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 24.06.2007.

Španjolski građanski rat

Bitka kod Guadalajare – ožujak 1937. godine (nastavak)

Točno u podne istoga dana interbojna 'Garibaldi' počela je svoju nastupnu hodnju cesto iz Torije prema Brihuegi. Dakako, interbrigadisti nisu imali pojma da su Talijani već zauzeli Brihuegu, pa su nastavili prema palači Ibarra. Na samo pet kilometara od Brihuege republikanska prethodnica (garibaldisti – po Athumanunhu) naletjeli su na talijanskog izvidnika 'Crnih plamenova'. Kako su svi govorili talijanski dogodilo se nešto nevjerojatno. Izvidnik 'Crnih plamenova' upitao je 'garibaldiste' da li je to cesta za Toriju, a ovi su mu odgovorili potvrdno. Još nekoliko trenutaka vladala je tišina, a onda se izvidnik na motociklu okrenuo i vratio se odakle je došao. Dakako, 'garibaldisti' nisu otvorili paljbu na svog zemljaka sa suprotne strane. No, ubrzo susrele su se prethodnice bojnog osiguranja 'garibaldista' i 'Crnih plamenova', ali se situacija sada odvijala drugačije. 'Garibaldisti' su otvorili paljbu po svojim zemljacima, a na upit zapovjednika prethodnice 'Crnih plamenova' zašto pucaju po njima, 'garibaldisti' su odgovorili: 'Noi siamo Italiani di Garibaldi!' (Mi smo Garibaldijevi Talijani – po Athumanunhu) Nakon kraće izmjene vatre 'crnokošuljaši' su se predali 'garibaldistima'. Do kraja dana razvile su se bitke Talijana za palaču Ibarra, pa je tako na trenutak Španjolski građanski rat postao i Talijanski građanski rat. Sutradan, 11. ožujka bitka (možda je bilo pogrešno nazvati je 'kod Guadalajare', jer oko samoga grada Guadalajare ništa se nije događalo, bitka se tukla znatno dalje, pa je Athumanunh sklon promišljanju da se možda bitka mogla nazvati i 'bitka za Toriju', možda 'kod Trijueque', ili pak 'kod Brihuega' – po Athumanunhu) je nastavljena jednakom žestinom. 'Crne strijele' zauzeli su grad Trijueque i nastavili nadirati prema Toriji. Opet su Republikanci bili u teškom položaju, a bojna 'Thälmann' i 'Garibaldi' trpjele su teške gubitke i sve teže držale svoje položaje. Onda je 12. ožujka počela oluja, podiglo se nevrijeme koje je prisililo talijanske napadajne kolone da stanu, a to je vješto opet iskoristilo republikansko zrakoplovstvo koje je nemilice tuklo nepokretne talijanske kolone mnogobrojnim zrakoplovima tipa 'Chato', 'Mosca', 'Kachushka' i 'Natasha'. Sutradan je Listerova republikanska 11. divizija krenula u protunapad koji je vodio sovjetski satnik konspirativna imena Pablito (to je budući sovjetski maršal Rodimcev – po Athumanunhu). Napad Republikanaca predvodili su sovjetski tenkovi tipa T – 26 i T – B5. Ovi drugi imali su dvadeset tona i bili su superiorniji i neusporedivo nadmoćniji od talijanskih protivnika tipa 'Ansalda' koji su imali tek tri tone. U snažnom i nezadrživom jurišu borbom 'prsa o prsa' Republikanci su preoteli natrag grad Trijueque, a do mraka u sličnom jurišu 'garibaldisti' su zauzeli palaču Ibarra. Generalu Roatti plan je sve više propadao, pa je sada bio prisiljen u bitku uključiti sve svoje pričuve, ali sve protunapadi Talijana su odbijeni. Nadnevka 14. ožujka sovjetski tenkovi kojima je zapovijedao Pavlov jednostavno su pregazili Talijane i pojurili naprijed sve dok nisu izbili nadomak grada Sigüezi (koji je u to doba španjolski katedralski grad - po Athumanunhu). Pavlov nije zauzeo grad samo poradi toga što ga nije pratilo republikansko pješaštvo, kao i više puta do tada, jer republikanski zapovjednici nikako nisu mogli shvatiti da tenkove mora uvijek pratiti pješaštvo koje jedino efikasno štiti tenkove koji su strašni u napadu, ali oni su samo 'Tigar od papira' ako ih ne prati pješaštvo. Nakon ovoga nastalo je privremeno zatišje sve do 18. ožujka kada su Republikanci krenuli u protuofenzivu. Razvile su se teške bitke, a Talijani su imali sve većih problema, gubili su boj za bojem, borbu za borbom sve dok napokon i nisu izgubili cijelu bitku, po Athumanunhu možda pogrešno nazvanom bitka kod Guadalajare. Povlačenje Talijana na kraju se pretvorilo u čisti bijeg, a poradi svega toga povuči se morao i Moscardo sa svojim regularima i karlistima. Na kraju bitka je završila slijedećim gubicima: Talijani su izgubili oko 3000 vojnika, 800 ih je zarobljeno, a 4000 ih je ranjeno. Moscardo je imao samo neznatne gubitke, a Republikanci su pak imali oko 2000 poginulih, 400 zarobljenih i 4000 ranjenih. Za kraj Athumanunh će dati manji sažetak i zaključak same bitke: Vojnički gledano nacionalistički pokušaj stezanja obruča oko Madrida bitkom kod Guadalajare definitivno je propao. Republikanci su ga potpuno razbili, dakako, uz gubitak oko 20 km područja. Republikanci su odnijeli još jednu veliku pobjedu, jer su Svijetu dokazali da se na strani Nacionalista bore i regularne postrojbe Italije. Talijani pak su se teško osramotili u vojničkom smislu. Naime, u silnoj želji da pokažu ekshibiciju vođenja vojne vještine u upravljanju novom vojnom tehnikom postigli su čistu suprotnost. Bio je to gotovo školski primjer kako se motorizirani napad nikako ne smije voditi. Talijanski zapovjednici počinili su cijeli niz temeljnih vojničkih grešaka. Ostali su bez goriva više puta, napadali su bez zračne potpore, nisu imali nikakvu PZO, stalno su gubili bojni dodir s protivnikom i nisu imali nikakvih Planova za taktičke zapovjednike, čak su im niži zapovjednici bili bez prijeko potrebitih zemljovida. Dakako, na strani Republikanaca bio je cijeli niz sovjetskih vojnih stručnjaka i znalaca poput Smuškjeviča u zraku, Pavlova s tenkovima, pa Rodimceva, Malinovskog, Batov, Mereckov … koji će tijekom Drugog svjetskog rata velike muke zadavati i galantnim njemačkim zapovjednicima, te će mnogi od njih postati maršali i veliki heroji. Bilo kako da bilo najveću su cijenu opet platili obični vojnici, pa Athumanunh ne može, a da ne napiše jedno dirljivo i žalosno pismo koje je poslala jedna supruga svom suprugu Talijanu koji se borio u Španjolskoj: '… Kakav li smo samo lijep medeni mjesec imali! Dva smo dana bili u braku, a ja te sada već dvadeset i pet mjeseci čekam da se vratiš. Znam, prvo je Domovina, a poslije je ljubav, ali ja sam sebična. Bio si među prvim dragovoljcima koji su krenuli u Afriku, a sad su se već svi oni posljednji vratili, a gdje si ti? Zar baš ti moraš biti zadnji u povratku? Noćima molim Boga da ti jednoga dana omogući da služiš Domovini, a istodobno zarađuješ i kruh za svoju obitelj …'

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!