Granada i okolni gradovi bili su još uvijek okruženi, ali se pomoć već nazirala i samo što im nije stiglo pojačanje. Crta bojišnice između Madrida i Barcelona, najvećih Republikanskih gradova, nije baš bila sasvim jasna i sigurna. Republikanske postrojbe koje su zauzele Alcalu i Guadalajaru krenule su na katedralski grad Sigüenzu, ali su morale stati jer im je ponestalo streljiva. Jedna je republikanska kolona krenula u napad na glavni pobunjenički grad u Aragonu, grad Teruel, ali čim je trebalo doći do bitke odredi Civilne straže izdajom su prešli na stranu Nacionalista. Iako su okružili grad Teruel, Republikanci ga oslabljeni brojčano ipak nisu mogli zauzeti. Velika zvjerstva na tom području počinili su pripadnici 'Željezne bojne', uglavnom robijaši kriminalci pušteni iz Valencije, odnosno iz kaznionice San Miguel de los Reyes. Oni su se nemilice obračunavali sa zemljoposjednicima, te su njihova dobra dijelili seljacima bezzemljašima. Rat se sada već potpuno rasplamsao, ali i krenuo sasvim drugim tijekom nego što su to mnogi očekivali. Naime rat je poprimio odlike građanskog rata, rata koji je gori od samoga rata, rata u kojem su se očevi borili na jednoj strani, a sinovi na drugoj, jedan brat na jednoj drugi na drugoj suprotnoj strani. Athumanunh će pokušati pobrojiti samo neke primjere: General Pozas zapovjednik Civilne straže Republike imao je brata koji je bio pobočnik nacionalističkom generalu Moli, pukovnik Romero Bassart, koji je kasnije preuzeo obranu utvrde Alcazar od pukovnika Moscardoua, imao je brata koji je bio pukovnik milicijskog odreda Malage. Zapovjednik Republikanske flote admiral Buiz imao je brata zapovjednika jedne legionarske satnije koji je poginuo tijekom borbi u Andaluziji. General Hidalgo de Cisneros zapovjednik republikanskog zrakoplovstva imao je također brata vrlo bliskog suradnika generala Franca. Od petero braće Perez Salas četiri su se borila na strani Republikanaca, a najmlađi peti bio je na strani karlista u koloni Beorleguija. Sam general Franco dao je strijeljati svog bratića … Athumanunh više ne treba nastavljati ovaj niz jer on bi bio doista izuzetno dug i beskrajan. Gotovo svaka obitelj u tadašnjoj Španjolskoj imala je nekoga na suprotnoj strani. Te 1936. godine pod oružjem je bilo preko 100 000 ljudi u Španjolskoj i još oko 30 000 ljudi u Španjolskom Maroku, a tomu treba dodati još 33 000 stalnih pripadnika Civilne straže, 14 000 karabinjera i 18 000 pripadnika Jurišne straže. Nadalje, tu treba dodati 66 000 stalnih vojnika od kojih je 34 000 bilo na strani Republikanaca, a 32 000 na strani Nacionalista. Afrička armija brojila je tada oko 30 000 vojnika koji su svi stali na stranu Nacionalista. Od pripadnika zračnih snaga oko 3000 stalo je na stranu Republikanaca, a oko 2000 na stranu Nacionalista. U ratnoj mornarici 13 000 mornara stalo je na stranu Republike, a 7000 na stranu Nacionalista. Od oružja Španjolska je tada imalo oko 500 000 pušaka i još toliko drugog (strojnice, puškostrojnice, automati, pištolji …) vatrenog oružja. Puške su uglavnom bile tipa 'Mauzer' M1893, automatske puške kojih je bilo oko 3000 bile su tipa 'Trapote', a strojnica je bilo oko 1650 tipa 'Hotchkis'. Od topničkog oružja bilo je oko 1000 komada raznih kalibara (topovi od 70 do 150 mm, a haubice od 105 do 155 mm), ali gotovo sve zastarjeli modeli. Tenkova je bilo svega 20, zrakoplova oko 400 od koji 100 civilnih. Ispravnih je bilo oko 50 lovaca, 100 izvidničkih i oko 30 lakih bombardera, dok su ostali bili gotovo neuporabljivi i bojno nesposobni. Tipovi zrakoplova bili su slijedeći: Breguet XIX, Fokker, De Havilland Dragon, Douglas DC 2, Dornier Wal. Bojni brod Jaime I bio je na strani Republike kao i krstarice Libertad, Miguel de Cervantes i Mendez Nunez, te razarači njih oko 20-tak i oko 12-tak podmornica. Nacionalisti su imali bojni brod Espana, krstarice Republika, Almirante Cervera i razarač El Velasco, 5 topovnjača, 2 podmornice i nekoliko brodova obalske straže. Kasnije će Republikancima pripasti i tek dovršene moderne krstarice Canarias i Belares, te još dva minopolagača. Republikanci su imali još oko 1000 civilnih brodova koji su se uz manje preinake lako mogli uporabiti i kao ratni brodovi, ali na strani Republike bilo je samo dva admirala od njih devetnaest, dva kapetana bojnog broda od njih trideset i jednog, sedam kapetana fregate od njih šezdeset i pet, te samo trinaest kapetana korvete od njih sto dvadeset i osam. Taj kronični nedostatak časničkog kadra u mornarici bit će ključan u kasnijim pasivnim udjelima mornarice u bitkama. Sve to, u takvoj situaciji, oba protivnika, kako Republikanci, tako i Nacionalisti, okrenut će se prema vanjskim saveznicima i zatražiti pomoć u ratnom i doknadnom materijalu. Republika prema SSSR-u, a Nacionalisti prema Njemačkoj i Italiji. Kada pak se umiješaju oni, bitke će poprimiti još žešći i tragičniji pogibeljniji karakter.
< | travanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!