Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 08.04.2007.

Španjolski građanski rat

Ustrojavanje prvih Republikanskih postrojbi – Peta pukovnija

Poput milicijskih odreda koji su krenuli iz Barcelone i madridski milicijski odredi, koji su brojili oko 40 000 ljudi pod oružjem, ustrojavali su na samom početku napadajne kolone od 300 vojnika. Sve te republikanske kolone uzimale su nazive po nekadašnjim revolucijama ('Pariška komuna', 'Oktobar broj 1' …), ali i imena svojih političkih vođa ('La pasionaria' …), pa zatim sukladno svojoj snazi i elitnosti nazive poput 'Čelična bojna', 'Željezna satnija' … Najpoznatija i najčuvenija, koja se iskazala tijekom bitaka u klancima Sierre de Guadarrame, bila je postrojba Komunističke partije nazvana 'Peta pukovnija'. Jezgro su joj činili milicijski odredi MAOC. Krajem srpnja i početkom kolovoza brojčano stanje te pukovnije bilo je oko 1000 vojnika, a raspolagala je i vlastitim pričuvama, doknadnim materijalom, imala je dobro organiziranu opskrbu i topništvo. Po uzoru na postrojbe Crvene armije i u 'Petu pukovniju' uveden je sustav političkih komesara koji su imali zadaću motivirati i objašnjavati vojnicima ideje i ciljeve za koje se treba boriti. Svaku zapovijed pored zapovjednika morao je supotpisati i politički komesar, no, to se uglavnom nije poštivalo. Prvi zapovjednik 'Pete pukovnije' bio je mladi komunist Enrique Castro Delgado, a politkomesari bili su Cadiz Daniel Ortega i talijanski komunist Vittorio Vidali s konspirativnim nazivom 'Carlos Contreras'. Vidali je bio vrlo snalažljiv i neumoljiv, pravi profesionalni revolucionar, pa je tako uvijek dao strijeljati kukavice, ali je i pukovniju uvježbao da se kreče vojničkim korakom uz pratnju glazbe. U 'Petoj pukovniji' izrasli su kasnije slavni zapovjednici poput Enriquea Listera, radnika u kamenolomu i Juan Modesto šumski radnik drvosječa. Zaslužni za vojničku obuku 'Pete pukovnije' bili su portugalski satnici Oliviera i Sanchez konspirativnog (tajnog) imena 'satnik Benito'. U bitkama za klance Sierre de Guadarrame istaknuo se još jedan odličan zapovjednik, koji nije bio pripadnik 'Pete pukovnije', ali je pokazao izuzetnu hrabrost i umijeće vođenja', bio je to Valentin Gonzalez konspirativnog imena 'El Campesino' (seljak) poznat po svojoj bradi, velikoj tjelesnoj snazi i hirovitosti. El Campesino pokazao se kao vrstan gerilac, ali kasnije na višim dužnostima zapovjednika brigade i divizije neće se baš dobro snalaziti. Ipak najglasovitiji događaj iz toga doba prvih bitaka bila je opsada utvrde Alcazar u gradu Toledo. Kada su Republikanci okružili utvrdu, Nacionalisti su se zabarikadirali i nisu popuštali. General Riquelme telefonski je zatražio od zapovjednika utvrde pukovnika Moscardoua da se preda jer će u protivnom strijeljati njegova sina koji je zarobljen. Kada je general dao telefon sinu pukovnika Moscardoua u namjeri da ovaj potvrdi da je zarobljen, te nagovori oca da se preda. Razgovor između oca i sina bio je izuzetno kratak i postao simbol junaštva svim nacionalističkim vojnicima, a tekao je otprilike ovako: 'Sine što se događa?' – upitao je pukovnik Moscardou. 'Ništa, kažu da će me strijeljati ako se Alcazar ne preda.' – odgovorio je sin. 'Ako je tako, sine moj, preporuči svoju dušu bogu, klikni 'Živjela Španjolska' i umri kao junak! Zbogom sine, šaljem ti posljednji poljubac.' 'Zbogom oče i ja tebi šaljem posljednji poljubac.' Kada je general ponovno preuzeo telefonsku slušalicu, pukovnik mu je samo hladno odvratio: 'Alcazar se nikada neće predati! Ne treba nama nikakav rok za predaju.' Pukovnik je spustio slušalicu i prekinuo razgovor. Mladi Moscardou nije bio odmah strijeljan, već se to dogodilo puno kasnije, a utvrda Alcazar nije se predala. Branitelji utvrde jeli su samo kruh i meso konja (kojih je početkom opsade u utvrdi bilo 177), nisu se predali i ustrajali su u svojim uvjerenjima. Tako je utvrda Alcazar i otpor nacionalističkih vojnika zabarikadiranih u njoj postala simbolom herojstva. Druge takve, slične utvrde ili nacionalističke vojarne nisu bile te sreće. Tako se vojarna Loyola u San Sebastianu predala Baskima, a Civilna straža u Albaceteu svladana je nakon nekoliko dana, vojarnu u Valenciju republikanski vojnici zauzeli su u jednom silovitom naletu. Time su točke otpora nacionalističkih postrojbi na području Republike sada ostali samo Alcazar u Toledu, grad Oviedo, vojarna Simancas u gradu Gijonu i još dva manja mjesta u Andaluziji. Crta razgraničenja sada je izgledala malo drugačije. Iz Maroka pristigli regulari i legionari pod zapovjedništvom generala Queipa de Llana, iako malobrojni, proširili su područje pod nadzorom nacionalista. Cijelo područje južne obale i Huelva do portugalske granice palo je u ruke nacionalističkim postrojbama. Nakon usiljenih hodnji, u ruke, napadajnih kolona Nacionalista palo je i područje između Seville, Cadiza i Algecirasa, te područje između Seville i Cordobe. To područje sada je izgledalo poput 'rak rane' usred Područja koje su nadzirali Republikanci na revolucionarnom jugu Španjolske.

08.04.2007. u 14:58 • 0 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...


freevisitorcounterss Homepage

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja


Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!