Bitka na Graniku – 334. godina pr. K.
Rječica Granik (danas Kodžabaš – Kocabas) u sjeverozapadnom dijelu Male Azije utječe u Mramorno more bila je 334. godine pr. K. poprište prve bitke između Makedonaca i Perzijanaca u kojoj je Aleksandar III. Makedonski zapisao svoju prvu pobjedu tijekom pohoda na Perzijsko carstvo. Satrapi (satrap – zaštitnik države u drevnoj Perziji, carski namjesnik u provinciji Velikog Perzijskog carstva – po Athumanunhu) Male Frigije, Frigije, Lidije i Kapadokije (satrapije – pokrajine Perzije – po Athumanunhu) prikupili su oko 20 000 konjanika i 20 000 grčkih najamnika pješaka i dočekali Makedonce koji su brojili oko 30 000pješaka i 5000 konjanika. Makedonci su u napad krenuli s hodnje na posložene falange Perzijanaca kje su kao potporu iskoristile rijeku Granik. Aleksandar III. Makedonski svoje napadajno težište (glavni napor – po Athumanunhu) imao je na desnom krilu složaja, a napad su predvodili teški konjanici (heteri) kojima je Aleksandar III. osobno zapovijedao. Kada je perzijsko konjaništvo popustilo i bilo odbačeno od rijeke Granik, makedonsko pješaštvo opkolilo je grčke najamnike i krvavo se obračunali s njima kao s izdajnicima. Na životu je ostavljeno svega 2000 mlađih Grka koji su otjerani na težak prisilan rad u tadašnju Makedoniju. Perzijsko konjaništvo pretrpjelo je gubitke od oko 1000 konjanika dok su se ostali povukli i spasili. Podaci o gubitcima Makedonaca opet su proturječni i gotovo neprihvatljivi, pa tako po Arijanu, Makedonci su izgubili svega 85 konjanika i 30-tak pješaka u što Athumanunh opetovano sumnja jer takvi gubitci ne odgovaraju opisu krvave bitke. (Ako su Makedonski pješaci pobili oko 18 000 grčkih pješaka i tijekom toga izgubili samo 30-tak svojih Athumanunhu to izgleda kao da su Grci stajali i samo čekali da ih Makedonci pokose. To je neprihvatljivo i malo vjerojatno – po Athumanunhu)
Na Athumanunhovoj slici Makedonski bojni složaj označen je: 1 – heteri s Aleksandrom III., 2 – bacači koplja, 3 – sarisofori, 4 – hipaspisti i pezeteri, 5 – grčko konjaništvo, 6 tesalijsko konjaništvo, 7 – grčki najamnici pješaci.
< | listopad, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!