Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

četvrtak, 29.12.2005.

nastavak

Tijek djelovanja u Jugoslaviji – 06. do 18. travanj 1941. godine

Noću 5. na 6. travanj njemačke postrojbe iznenada na prepad zauzele su Sipski kanal na Dunavu i tako onemogućile jugoslavenskoj riječnoj ratnoj flotili da izvrši planirano polaganje mina na Dunavu. U ranim jutarnjim satima 6. travnja njemačko zrakoplovstvo snažno je napalo zrakoplovne luke kod Skoplja, Kumanova, Niša, Zagreba, Brežica i Ljubljane, a zračnu luku kod Beograda napali su više puta uzastopno. U napadu je sudjelovalo 484 njemačkih zrakoplova bombardera i 250 lovačkih zrakoplova. Pored vojnih instalacija njemački bombarderi napali su i mnoga željeznička i cestovna postrojenja, te mnoge električne centrale i industrijska postrojenja. Iako je velika većina jugoslavenskih zrakoplova uništena na zemlji, neznatan broj je ipak uzletio i pružio hrabar, ali uzaludan otpor. Najsnažniji otpor pružala je jugoslavenska 36. skupina 5. lovačke pukovnije koja je oborila 4 njemačka lovca, a 6 lovačka pukovnija oborila je 10 njemačkih zrakoplova. No, obije pukovnije pretrpjele su katastrofalne gubitke i nakon trenutačnog otpora potpuno su izbačene iz borbe. Manje jugoslavenske bombarderske formacije poletjele su samoinicijativno i bombardirale ciljeve kod Sofije, Ćustendola, Temišvara, Arada, Skadra, okolina Graza i Beča. Njemačka 12. armija uz snažnu zračnu potporu brzo je lomila ionako slab otpor jugoslavenskih postrojbi, pa je već 7. travnja zauzela Skoplje, a do 11. travnja i cijelu Makedoniju. Time je ostvarena zamisao odsijecanja veza jugoslavenskih i grčkih postrojbi. Prvog dana napada njemačka 9. oklopna divizija naletjela je kod Stracina na doista snažan otpor Moravske divizije. Njemačka 2. oklopna divizija kod Strumice naišla je na dobro utvrđene položaje s kojih je Strumički odred otvorio snažnu zaprječnu paljbu. Uništeno je 14 njemačkih tenkova, a obrana je probijena tek kada su brdske njemačke postrojbe preko Belasice i Ograždena izvršile obuhvat Strumičkog odreda. Na albanskoj bojišnici 3. armija nije poduzela ofenzivu jer nikako nije mogla prikupiti i koncentrirati svoje postrojbe, a postrojbe 3. armijske oblasti pak su uzaludno pokušavale povratiti izgubljeno područje, pa su se na kraju počele povlačiti prema Kosovu. Brzi uspjeh njemačkih postrojbi u Makedoniji olakšao je napredovanje njemačkim postrojbama na drugim smjerovima. Tako je njemačka 1. oklopna skupina već 8. travnja poduzela napad na nišavskom smjeru. Tu joj je uz velike gubitke otpor pružala jugoslavenska Toplička divizija koja se na kraju morala uz gubitke povlačiti preko Pirota i Bele Palanke. Drinska divizija stigla je u pomoć Topličkoj, pa su zajednički organizirani obrambeni položaji oko grada Niša. U popodnevnim satima njemačka 11. oklopna divizija zauzela je Pirot i Belu Palanku, te slomila slabi otpor jugoslavenske 5. armije na Ploči, a potom zauzela i Niš 9. travnja. Nakon toga njemačka 11. oklopna divizija okrenula se prema Aleksincu sa svojim glavnim snagama, a pomoćnim prema Prokuplju. Nastupajući dolinom rijeke Morave njemačke postrojbe 13. travnja izbile su pred Beograd i tu se spojile s njemačkim postrojbama koje su nastupale iz smjera Rumunjske preko Banata prema Beogradu. Njemačka 2. armija od 6. do 9. travnja zauzela je Maribor, Koprivnicu i Viroviticu, a kako su sve postrojbe jugoslavenske 4. armije već bile u rasulu i potpuno rastrojene, bez borbe je zauzet grad Zagreb. Nadnevka 10. travnja sve postrojbe Jugoslavenske vojske bile su u teškom i kritičnom stanju. Postrojbe 3. armijske oblasti i 4. armije više nisu ni postojale, postrojbe 2. i 7. armije također su se počele osipati i raspadati, baš kao i postrojbe Primorske armijske oblasti, 5. armija bila je djelomično opkoljena, a djelomično je trpjela snažne pritiske s juga, 6. i 1. armija povlačile su se iz Vojvodine, a jedino 3. armija počela je napadom prema Albaniji, no, s mnogo manjim rezultatima nego što se očekivalo. Jugoslavenska Vrhovna komanda uopće nije imala uvid u nastalu situaciju, pa je izdala zapovijed da se sve postrojbe povuku i brane na crti Skadar-Prokletije-Kopaonik-Kragujevac-Beograd-Sava-Una, a 3. armija trebala je nastaviti napad prema Albaniji i zatvoriti smjerove koji su vodili s Kosova. Mađarske postrojbe 11. travnja prešle su u napad i bez većeg otpora zauzele Baranju i Bačku, a naknadno po odobrenju Nijemaca okupirale su Međimurje i Prekmurje. Napad talijanske 2. armije počeo je 11. travnja, te unatoč što joj je pružan otpor jugoslavenskih postrojbi, uspjela je samo dan kasnije zauzeti Ljubljanu. Zatim se bez većih otpora talijanska 2. armija uvukla u pozadinu jugoslavenskih postrojbi, te im tako omela odstupanje i zaposjedanje pričuvnih obrambenih položaja. Tijekom 14. do 18. travnja došlo je do potpunog rasipanja cijele jugoslavenske vojske na svim bojišnicama, pa je tako najveći broj postrojbi okružen i zarobljen. Jugoslavenska vlada noću 13. na 14. napustila je zemlju, a Vrhovna komanda ponudila je Nijemcima primirje koje oni nisu prihvatili, već su zatražili bezuvjetnu kapitulaciju. Nadnevka 15 travnja Bugarska je prekinula odnose s Jugoslavijom i njezine su postrojbe ušle u istočni dio Srbije i istočnu Makedoniju. Noću 17. travnja 10 hidrozrakoplova i nekoliko lovačkih zrakoplova preletjeli su iz Nikšića i Boke u Grčku. Dvije motorne tropiljarke otplovile su za Aleksandriju, a ostatak flote pao je u ruke Talijanima, osim razarača Zagreb kojeg su potopili njegovi poručnici bojnog broda i tom prilikom poginuli. Borbe su prestale 18. travnja do kada je zarobljeno 337 864 vojnika i dočasnika, te 6289 časnika JV. Međutim desna kolona Kosovske divizije nije znala za kapitulaciju, pa se nastavila boriti sve do 22. travnja. Iako je kapitulantski duh i defetizam višeg časničkog kadra bio i više nego očit i presudan u bitkama, nepravedno bi bilo ne spomenuti vojničku hrabrost nekolicine pilota koji su poletjeli samoinicijativno i pružali otpor u zraku, zatim hrabra obrana 1. protuoklopne satnije 46. dopunske pukovnije Moravske divizije, upornost graničara na albanskom graničnom odsjeku, 3. bojna 38. pukovnije Zetske divizije, 3. i 12. pukovnija topništva iz Topličke divizije, 47. pukovnija Vardarske divizije koja je zarobila oko 1200 talijanskih vojnika i časnika, pa121. protuoklopna satnija koja je njemačkoj 11. oklopnoj diviziji uništila 14 tenkova i 1. konjanička bojna Murske divizije koja je bila na taborovanju i ne znajući da je počeo rat kod Varaždina hrabro stala nasuprot njemačkim tenkovima.

<	prosinac, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!