Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 09.10.2005.

Bitke grčko-perzijskih ratova

Bitka kod Maratona (nastavak)

Miltijad je postavio Atensku vojsku u dolini Vrane, na samom ulazu u Maratonsko polje, bočno na put koji je vodio od Maratona prema Ateni. Kako nije imao konjaništvo Miltijad je svoje desno i lijevo krilo naslonio zasjeke planina i svoje strijelce postavio na padine prema dolini. Iako je dolina Vrane sužena padinama planina, za Atensku vojsku ona je bila vrlo široka, pa Miltijad ne može falangi dati potrebitu dubinu. Miltijad se odlučuje da oslabi svoje središte u falangi kako bi ojačao svoja krila koja su trebala udariti na perzijsko konjaništvo. Na lijevom krilu postavio je Miltijad Platejce, a na desno svoje najbolje hoplite kojima je zapovijedao polimarh Kalimah. Perzijanskim je zapovjednicima sve postalo kristalno jasno: ne mogu izaći iz Maratonske ravnice i uputiti se prema gradu Ateni, a da prije toga ne udare na postrojenu Atensku vojsku u dolini Vrane. Kada ne bi tako učinili Atenska bi im vojska mogla udariti u leđa. Među nekim perzijskim zapovjednicima kružila je ideja da se vojska ponovno ukrca na brodove i potraži se drugo mjesto za iskrcavanje i napad na Atenu, no, to bi opet dalo vremena Spartancima da stignu u pomoć Atenjanima. Tri su dana stajale tako Perzijska i Atenska vojska jedna nasuprot druge, a onda su Perzijanci ipak odlučili napasti. Miltijad je pustio perzijske ranike na efikasni domet grčkih strijela (oko 150 koraka), a zatim je svoju falangu pokrenuo u trčeći korak na Perzijance. Namjera Miltijada bila je da se trkom što prije svlada prostor koji su mogli tući perzijski strijelci, ali i poradi povećanja siline udara same falange, jer perzijski strijelci i konjanici nisu dorasli u bliskoj borbi grčkim hoplitima. Slabo atensko središte, u trenutku kada je bilo zapljusnuto kišom perzijskih strijela, zastalo je na trenutak i postalo neodlučno, međutim oba atenska krila nastavila su udar i prije nego ih je perzijsko konjaništvo uspjelo zadržati, atenska su krila izbila ispred perzijskih krila koja su činili strijelci i konjanici. Bitka na krilima povoljno se razvijala u korist Atenjana, pa je Miltijad usredotočio svu svoju pozornost na svoje kolebljivo središte. Miltijad je odlučio da svojim krilima obuhvati najjači dio perzijskog postroja, središte. Perzijsko središte ostavljeno od svoga konjaništva i strijelaca, istodobno obuhvaćeno s dvije strane nije dugo moglo izdržati pritisak Atenjana, pa je i ono naposljetku ustuknulo natrag prema taboru Perzijanaca. Atenjani su proganjali Perzijance, ali je Miltijad ipak zapovjedio da se stane, jer falanga je potpuno izgubila svoj bojni red. Naime, hopliti su vrlo efikasni kada su u zbijenom postroju, ali su itekako ranjivi kada se izgubi ta zbijenost. Prema Herodotu Perzijanci su izgubili oko 6400 vojnika, a Atenjani svega 192. (Athumanunh će zapisati da je Herodot ipak malo pretjerao u perzijskim gubicima, teško je vjerovati da su bili baš tako veliki).

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!