Bitka kod Maratona (nastavak)
Miltijad je postavio Atensku vojsku u dolini Vrane, na samom ulazu u Maratonsko polje, bočno na put koji je vodio od Maratona prema Ateni. Kako nije imao konjaništvo Miltijad je svoje desno i lijevo krilo naslonio zasjeke planina i svoje strijelce postavio na padine prema dolini. Iako je dolina Vrane sužena padinama planina, za Atensku vojsku ona je bila vrlo široka, pa Miltijad ne može falangi dati potrebitu dubinu. Miltijad se odlučuje da oslabi svoje središte u falangi kako bi ojačao svoja krila koja su trebala udariti na perzijsko konjaništvo. Na lijevom krilu postavio je Miltijad Platejce, a na desno svoje najbolje hoplite kojima je zapovijedao polimarh Kalimah. Perzijanskim je zapovjednicima sve postalo kristalno jasno: ne mogu izaći iz Maratonske ravnice i uputiti se prema gradu Ateni, a da prije toga ne udare na postrojenu Atensku vojsku u dolini Vrane. Kada ne bi tako učinili Atenska bi im vojska mogla udariti u leđa. Među nekim perzijskim zapovjednicima kružila je ideja da se vojska ponovno ukrca na brodove i potraži se drugo mjesto za iskrcavanje i napad na Atenu, no, to bi opet dalo vremena Spartancima da stignu u pomoć Atenjanima. Tri su dana stajale tako Perzijska i Atenska vojska jedna nasuprot druge, a onda su Perzijanci ipak odlučili napasti. Miltijad je pustio perzijske ranike na efikasni domet grčkih strijela (oko 150 koraka), a zatim je svoju falangu pokrenuo u trčeći korak na Perzijance. Namjera Miltijada bila je da se trkom što prije svlada prostor koji su mogli tući perzijski strijelci, ali i poradi povećanja siline udara same falange, jer perzijski strijelci i konjanici nisu dorasli u bliskoj borbi grčkim hoplitima. Slabo atensko središte, u trenutku kada je bilo zapljusnuto kišom perzijskih strijela, zastalo je na trenutak i postalo neodlučno, međutim oba atenska krila nastavila su udar i prije nego ih je perzijsko konjaništvo uspjelo zadržati, atenska su krila izbila ispred perzijskih krila koja su činili strijelci i konjanici. Bitka na krilima povoljno se razvijala u korist Atenjana, pa je Miltijad usredotočio svu svoju pozornost na svoje kolebljivo središte. Miltijad je odlučio da svojim krilima obuhvati najjači dio perzijskog postroja, središte. Perzijsko središte ostavljeno od svoga konjaništva i strijelaca, istodobno obuhvaćeno s dvije strane nije dugo moglo izdržati pritisak Atenjana, pa je i ono naposljetku ustuknulo natrag prema taboru Perzijanaca. Atenjani su proganjali Perzijance, ali je Miltijad ipak zapovjedio da se stane, jer falanga je potpuno izgubila svoj bojni red. Naime, hopliti su vrlo efikasni kada su u zbijenom postroju, ali su itekako ranjivi kada se izgubi ta zbijenost. Prema Herodotu Perzijanci su izgubili oko 6400 vojnika, a Atenjani svega 192. (Athumanunh će zapisati da je Herodot ipak malo pretjerao u perzijskim gubicima, teško je vjerovati da su bili baš tako veliki).
Post je objavljen 09.10.2005. u 19:27 sati.