Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 30.09.2005.

Križarski ratovi

Bitka kod Antiohije – 28. lipanj 1098. godine

Antiohija je antički grad na rijeci Oront kojeg je utemeljio makedonski vojskovođa Seleuk I. Nikator nakon pobjede kod Ipsa 301. godine p. K. i nazvao ga imenom svojega oca (Antioh).
Tijekom Križarskih ratova kod ovog utvrđenog grada došlo je do sraza križarskog i seldžučkog (turskog) konjaništva. Poučeni stečenom lekcijom (iskustvom) iz prethodne bitke kod Dorileje gdje su križarski vitezovi podlegli elastičnoj taktici konjaništva Turaka Seldžuka. Naime, križarski vojskovođe sada traže teren gdje se lako i brzo-pokretno tursko konjaništvo neće moći razviti. Naime u prva dva naleta križarsko konjaništvo izgubilo je oko 700 najboljih vitezova, a mnogi su vitezovi ostali bez konja, pa je sada u trećem naletu, točnije i vojnički rečeno, ispadu iz grada preko mosta i brzim razvojem udesno, u deset paralelnih odreda s velikim intervalima, gdje su pješaci i vitezovi, koji su ostali bez konja u prijašnje dvije bitke, posloženi ispred konjaništva. Križara je moglo biti negdje oko 25 000, ali je samo deseti dio bio na konjima. Tursko je konjaništvo uhvaćeno na terenu koji mu nije nimalo odgovarao, naime, bili su stisnuti između rijeke Oront i planina koje su se protezale sjeverno od grada. Bitka se nakon kraćeg vremena pretvorila u potpuni poraz daleko nadmoćnijih Seldžuka, a kako se to dogodilo nije baš potpuno razjašnjeno u povijesti. Izgleda da je presudno i odlučujuće bilo to što je vladala nesloga i netrpeljivost među seldžučkim nezavisnim kneževima. Međutim, to nimalo nije umanjilo hrabrost i odlučnost križara koji su smjelim i odlučujućim ispadom potpuno iznenadili Seldžuke. Nakon bitke kod Antiohije ona postaje punih 170 godina središte križarske kneževine, a egipatski sultan Bajbras osvaja Antiohiju 1268. godina, a 1517. grad osvajaju Turci Osmanlije. Antiohija je danas turski grad Antakya.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!