Bitka kod Mantineje
Mantineja je grad stare Grčke, utemeljen je oko 500. godine p. K. na važnom raskršću putova tadašnje stare Grčke. Grad je nekoliko puta tijekom svoje postojanosti bio razaran i ponovno obnavljan. Kod Mantineje je došlo do tri velike i značajne bitke 418. p. K., 362. p. K. i 207. p. K.
Bitka 362. godine p. K. vođena je tijekom ratova za prevlast grada Tebe na poluotoku Peloponezu, a u bitki sudjeluju gotovo sve vojske tadašnjih grčkih saveza. Prema izvorima koje nudi Diodor na jednoj su strani Spartanci sa svojim saveznicima (Atenjani, Ahejci, Mantinejci… kojima zapovijeda Agesilaj II., te broje oko 20 000 pješaka i 2000 konjanika ), a na suprotnoj strani su Tebanci sa svojim saveznicima (Agrivljani, Mesenci, Tesalci… kojima zapovijeda Epaminonda, te broje oko 30 000 pješaka i 3000 konjanika). No, Athumanunh osobno vjeruje da su te brojke malo pretjerane i napuhane, a naročito u brojnosti konjanika. Tebanci su zauzeli bojni složaj na udaljenosti od oko 3 do 4 km koso od bojnog složaja protivnika. Tebanci su u presložaju pokazivali kao da traže novo mjesto za bojni složaj, no, to je zapravo bila dobro smišljena varka na koju su Spartanci nasjeli poput početnika. Naime, njihovi ratnici posjedali su u namjeri da se odmore do trenutka kada će Tebanci zauzeti novi bojni složaj. Iznanada, Tebanci su se u trku presložili u duboke napadne kolone (50 vrsti) i krenuli u napad. Namjera Tebanaca bila je da se udari na protivnikovo desno krilo prije nego protivnikovo središte udari na njihovo središte koje je bilo slabije. Tebanci štite svoje lijevo krilo konjaništvom (6 vrsti) i lakim pješaštvom. Tebansko središte ustrojeno je od ratnika srednje kvalitete, a složaj ima je povučen unatrag koso. Tijek bitke išao je doista brzo. Tebanski napadni klin zabio se u spartanski složaj i probio ga prije nego su se spartanski ratnici vratili u složaj (sjedili su skinutih oklopa). Međutim, Spartanci su ipak bili vrsni ratnici i ubrzo su se presložili, te pružili izuzetno jak otpor u središtu. Tebanci su pretrpjeli gubitke, a poginuo je i sam Epaminonda. Na desnom krilo tesalijsko konjaništvo bilo je uspješnije od atenskih konjanika, a plan Epaminonde sada je išao prema zamisli, no, njegova prerana pogibija demoralizirajuće je djelovala na tebanske ratnike koji su iznenada popustili, pa je inicijativa prešla na stranu Spartanaca. Bitka je bila neriješena, ali u svojim izvorima Ksenofont je naveo da su obije strane sebi pripisale pobjedu.
< | rujan, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!