Bitka kod Mantineje
Mantineja je grad stare Grčke, utemeljen je oko 500. godine p. K. na važnom raskršću putova tadašnje stare Grčke. Grad je nekoliko puta tijekom svoje postojanosti bio razaran i ponovno obnavljan. Kod Mantineje je došlo do tri velike i značajne bitke 418. p. K., 362. p. K. i 207. p. K.
Bitka 362. godine p. K. vođena je tijekom ratova za prevlast grada Tebe na poluotoku Peloponezu, a u bitki sudjeluju gotovo sve vojske tadašnjih grčkih saveza. Prema izvorima koje nudi Diodor na jednoj su strani Spartanci sa svojim saveznicima (Atenjani, Ahejci, Mantinejci… kojima zapovijeda Agesilaj II., te broje oko 20 000 pješaka i 2000 konjanika ), a na suprotnoj strani su Tebanci sa svojim saveznicima (Agrivljani, Mesenci, Tesalci… kojima zapovijeda Epaminonda, te broje oko 30 000 pješaka i 3000 konjanika). No, Athumanunh osobno vjeruje da su te brojke malo pretjerane i napuhane, a naročito u brojnosti konjanika. Tebanci su zauzeli bojni složaj na udaljenosti od oko 3 do 4 km koso od bojnog složaja protivnika. Tebanci su u presložaju pokazivali kao da traže novo mjesto za bojni složaj, no, to je zapravo bila dobro smišljena varka na koju su Spartanci nasjeli poput početnika. Naime, njihovi ratnici posjedali su u namjeri da se odmore do trenutka kada će Tebanci zauzeti novi bojni složaj. Iznanada, Tebanci su se u trku presložili u duboke napadne kolone (50 vrsti) i krenuli u napad. Namjera Tebanaca bila je da se udari na protivnikovo desno krilo prije nego protivnikovo središte udari na njihovo središte koje je bilo slabije. Tebanci štite svoje lijevo krilo konjaništvom (6 vrsti) i lakim pješaštvom. Tebansko središte ustrojeno je od ratnika srednje kvalitete, a složaj ima je povučen unatrag koso. Tijek bitke išao je doista brzo. Tebanski napadni klin zabio se u spartanski složaj i probio ga prije nego su se spartanski ratnici vratili u složaj (sjedili su skinutih oklopa). Međutim, Spartanci su ipak bili vrsni ratnici i ubrzo su se presložili, te pružili izuzetno jak otpor u središtu. Tebanci su pretrpjeli gubitke, a poginuo je i sam Epaminonda. Na desnom krilo tesalijsko konjaništvo bilo je uspješnije od atenskih konjanika, a plan Epaminonde sada je išao prema zamisli, no, njegova prerana pogibija demoralizirajuće je djelovala na tebanske ratnike koji su iznenada popustili, pa je inicijativa prešla na stranu Spartanaca. Bitka je bila neriješena, ali u svojim izvorima Ksenofont je naveo da su obije strane sebi pripisale pobjedu.
Post je objavljen 23.09.2005. u 20:53 sati.