Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

nedjelja, 18.09.2005.

Bitka kod Crecy en Ponthieu

Crecy en Ponthieu je naseljeno mjesto u francuskom departmanu Somme kod kojeg su Englezi pod vodstvom svoga kralja Eduarda III. 26. kolovoza 1346. godine potukli francusku vojsku pod vodstvom francuskog kralja Philippe VI. U prvoj bitki stogodišnjeg rata.
Kralj Eduarda III. u namjeri da pruži pomoć i potporu svom posjedu Guyenne u jugozapadnoj Francuskoj, a koji je stalno napadao francuski vojvoda od Normandije (sin francuskog kralja Philippe VI.), iskrcao se po savjetu francuskih emigranata nadnevka 12. srpnja 1346. kod Saint Vaast La Hougue, u Normandiji, na poluotoku Contentin, s 1200 oklopljenih vitezova, 1743 seržana konjanika i 7000 pješaka strijelaca. Engleski kralj je mislio da će samo njegova pojava odvratiti vojvodu od Normandije od napada na njegove posjede u Guyenne, ali se njegov pohod kroz Normandiju pretvorio u pljačkaški karakter. Pošto je opljačkao bogati francuski grad Caen, to je zasmetalo francuskom kralju Philippe VI. Eduard III. namjeravao se vratiti u englesku, ali ga je njegova flota u kojoj uopće nije bilo vojničke stege samovoljno napustila i odjedrila za Englesku. Dok je Philippe VI. Prikupljao svoju vojsku kod Saint Denise, Eduard III. bio je u dilemi: - da li da se vrati u Guyenne, ili da nastavi prema savezničkoj Flandriji. Na kraju je ipak odlučio da krene u Flandriju, no, iako je to bio kraći put bio je i znatno opasniji, ali je u Flandriji Eduard III. bliže Engleskoj. Francuzi su sve mostove na rijeci Seine porušili, pa su Englezi krenuli uzvodno, te 16. kolovoza prešli rijeku kod grada Poissy (blizu grada Saint Germain en Laye). Kralj Philippe VI. uputio je kralju Eduardu III., sukladno tada važećim viteškim pravilima, viteški izazov s pozivom da zapodjenu bitku. No, Eduard III. se oglušio na taj poziv, te nastavio hodnju kroz Pikardiju. Rijeku Somme prešao je gazom kod grada Abbeville, jer su i tu sve mostove porušili Francuzi. Sada su Englezi 24. kolovoza izbili u mjesto Crecy en Ponthieu, a tu su izbili i Francuzi (oko 8000 pješaka). Kralj Eduard III. zaključio je da sada bitku neće moći izbjeći, pa je odlučio prihvatiti bitku, jer teren mu je idealno odgovarao. Slabost Engleza bila je ta da su imali mali broj oklopljenih vitezova (u to doba oklopljeni vitezovi bili su temeljni čimbenici koji su rješavali svaki ishod bitke), ali snaga Engleza je bila u velikom broju strijelaca. Engleski strijelci naoružani velikim engleskim lukom bili su vrlo opasni kada bi zauzeli obrambeni složaj. Upravo na obrambenu taktiku zaigrao je kralj Eduard III. Zemljišni plato kod Crecy en Ponthieu gotovo da je bio idealan za postavljanje engleskih strijelaca, jer šume štite bokove i pozadinu, a nalazi se bočno od puta kojim će se pojaviti francuska vojska. Tako je Eduard III. svoju vojsku podijelio u tri bataille, dvije u prvoj i jedna u drugoj obrambenoj crti, na samom tjemenu platoa. U svakoj bataille središte ustrojavaju konjanici koji su sjahali i borbu će prihvatiti pješke u namjeri da zaštite strijelce. Ispred strijelaca postavljene su zasjeke (oborena su stabla krošnjama okrenuta prema protivniku) Francuzi su se pojavili tek 26. kolovoza oko 1600. Hodna kolona bila im je razvučena, a pješaci umorni od hodnje. Kralj Philippe VI. odlučio je da bitku zapodjene sutradan, ali njegova prethodnica nesmotreno se upustila u bitku istog trenutka. Razvio se veličanstven dvoboj između francuskih (đenovljanski samostrijelci) i engleskih strijelaca. Naime, đenovljanski strijelci idealni su za bitke i dvoboje po gradovima i utvrdama, ali na otvorenom prostoru i to još protiv engleskih strijelaca nisu imali nikakva izgleda, jer domet engleskog velikog luka dvaput je nadmašivao domet đenovskog samostrijela. Tako je i bilo francuski strijelci su desetkovani. Sada pak je francuski vojvoda Charles duc d' Alencon pomislio da su Talijani kukavice i izdajice, pa je sa svojim konjanicima jurnuo kroz složaj strijelaca, no, dočekali su ga engleski konjanici koji su odbili napad. Francuzi su pokušali 16 juriša, ali uzaludno i na kraju se sve pretvorilo u sveopći kaos. Francuski konjanici padali su poput zrelog klasja i nikako se nisu mogli probiti kroz guste i prave tuče engleskih strijela, a ono malo što bi se probilo dotukli bi engleski konjanici u borbi izbliza. Na kraju je ranjen i sam kralj Philippe VI. kojemu je ostalo svega 70 konjanika koji su ga ipak štiteći ga svojim oklopima i štitovima uspjeli odvući s bojišta. Gubitci Engleza bili su gotovo zanemarujući. Englezi su bitku dobili zahvaljujući dobroj kombinaciji svojih strijelaca s osobinama zemljišta i odgovarajućom taktikom, ali je zaprepaštena francuska javnost poraz francuskih vitezova (kojima u to doba gotovo da nije bilo ravnih) pripisala nesposobnosti svoga kralja.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!