Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

subota, 23.07.2005.

Bitka kod Isa – prosinac 333. godine p. K.

Issus (Is) drevni grad Kilikije u istoimenom zaljevu (danas Iskenderunski zaljev – Iskenderun körfezi) kod kojeg je došlo do bitke između Aleksandra III. Makedonskog i Darija III. Kodomana. Bojište i jačina angažiranih snaga još i danas su sporni u literaturama povijesti ratovanja, ali najvjerojatnije do bitke je došlo na rječici Pinar (danas Deli Čaj – Deli Cay) koja se ulijeva u zaljev Kilikijski. Najvjerojatnije je da je Makedonaca bilo oko 30 000 pješaka i 5000 konjanika, na drugoj strani Perzijanaca je bilo približno isti broj. U prvom trenutku dvije su se vojske grškom mimoišle, a kada su se ponovno srele sve je bilo naopako. Bitka se morala započeti obrnutim frontovima. Ovakav bojni složaj Makedoncima je najmanje odgovarao. Perzijanci su prateći karakteristike desne obale Pinara glavninu svojeg konjaništva rasporedili na desno krilo štiteći mu bok morem zaljeva. Grčko teško pješaštvo (hopliti) postavili su složaj lijevo od konjaništva, a lijevo od grčkog pješaštva bojni je složaj zauzelo kardačko pješaštvo (to kardačko pješaštvo po Athumanunhovoj slobodnoj procjeni izgleda da je bilo kurdske nacionalnosti), a i ono je bilo iz sastava teškog pješaštva. Manji odred perzijskih konjanika isturen je s namjerom da udari u bok Makedoncima. Sve u svemu Perzijanci su razvili klasični obrambeni bojni složaj i bilo im je dovoljno da odbiju napad, pa da se Makedonci nađu u vrlo teškom položaju. U napad je prvi krenuo sam Aleksandar praćen svojim Makedoncima. Nasilno (forsiranje rijeke) prešavši na drugu obalu Pinara Aleksandara je zapodjenuo bitku. Na lijevom makedonskom krilu bitka je započela nešto kasnije kada je rijeku prešlo perzijsko konjaništvo i napalo tesalijsko konjaništvo koje se našlo u vrlo teškom položaju. Do tog je trenutka bitka i bila u kakvoj-takvoj ravnoteži, jer su obije strane imale mogućnost da udare u otkriveno središte protivnika. No, dok perzijski konjanički zapovjednik, zbog sputavanja od strane Darija koji je zapovjedio defanzivnu koncepciju bitke, to nije učinio, Aleksandar je odmah uočio i iskoristio priliku. Zapovjedio je svojim dvjema taksama (taksa – kontigent ratnika unovačenih iz istog okruga koji su podijeljeni u lohe, a lohe u desetine po deset ratnika teških pješaka (pezeteri) koji čine falangu od 16 redi) da se primaknu i udare u otkriveno lijevo krilo grčke falange teških pješaka (hopliti). Ovaj snažni udar makedonskih pješaka u bok grčkim pješacima nije bio presudan za pobjedu, naime, presudno je bilo to što je u tom trenutku Darije panično napustio bitku sa svojom gardom zbunjujući svoje zapovjednike tim postupkom.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!