Bitka kod Isa – prosinac 333. godine p. K.
Issus (Is) drevni grad Kilikije u istoimenom zaljevu (danas Iskenderunski zaljev – Iskenderun körfezi) kod kojeg je došlo do bitke između Aleksandra III. Makedonskog i Darija III. Kodomana. Bojište i jačina angažiranih snaga još i danas su sporni u literaturama povijesti ratovanja, ali najvjerojatnije do bitke je došlo na rječici Pinar (danas Deli Čaj – Deli Cay) koja se ulijeva u zaljev Kilikijski. Najvjerojatnije je da je Makedonaca bilo oko 30 000 pješaka i 5000 konjanika, na drugoj strani Perzijanaca je bilo približno isti broj. U prvom trenutku dvije su se vojske grškom mimoišle, a kada su se ponovno srele sve je bilo naopako. Bitka se morala započeti obrnutim frontovima. Ovakav bojni složaj Makedoncima je najmanje odgovarao. Perzijanci su prateći karakteristike desne obale Pinara glavninu svojeg konjaništva rasporedili na desno krilo štiteći mu bok morem zaljeva. Grčko teško pješaštvo (hopliti) postavili su složaj lijevo od konjaništva, a lijevo od grčkog pješaštva bojni je složaj zauzelo kardačko pješaštvo (to kardačko pješaštvo po Athumanunhovoj slobodnoj procjeni izgleda da je bilo kurdske nacionalnosti), a i ono je bilo iz sastava teškog pješaštva. Manji odred perzijskih konjanika isturen je s namjerom da udari u bok Makedoncima. Sve u svemu Perzijanci su razvili klasični obrambeni bojni složaj i bilo im je dovoljno da odbiju napad, pa da se Makedonci nađu u vrlo teškom položaju. U napad je prvi krenuo sam Aleksandar praćen svojim Makedoncima. Nasilno (forsiranje rijeke) prešavši na drugu obalu Pinara Aleksandara je zapodjenuo bitku. Na lijevom makedonskom krilu bitka je započela nešto kasnije kada je rijeku prešlo perzijsko konjaništvo i napalo tesalijsko konjaništvo koje se našlo u vrlo teškom položaju. Do tog je trenutka bitka i bila u kakvoj-takvoj ravnoteži, jer su obije strane imale mogućnost da udare u otkriveno središte protivnika. No, dok perzijski konjanički zapovjednik, zbog sputavanja od strane Darija koji je zapovjedio defanzivnu koncepciju bitke, to nije učinio, Aleksandar je odmah uočio i iskoristio priliku. Zapovjedio je svojim dvjema taksama (taksa – kontigent ratnika unovačenih iz istog okruga koji su podijeljeni u lohe, a lohe u desetine po deset ratnika teških pješaka (pezeteri) koji čine falangu od 16 redi) da se primaknu i udare u otkriveno lijevo krilo grčke falange teških pješaka (hopliti). Ovaj snažni udar makedonskih pješaka u bok grčkim pješacima nije bio presudan za pobjedu, naime, presudno je bilo to što je u tom trenutku Darije panično napustio bitku sa svojom gardom zbunjujući svoje zapovjednike tim postupkom.
Post je objavljen 23.07.2005. u 19:32 sati.