Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 15.07.2005.

Bitka pod Siskom 1593. godine

Cijeli kraj oko Siska, te na katastrofu mirišuće 1593. godine, bio je tek prikaza. Života nije bilo, nekada plodna polja su zarastala u korov, a rijeke su tiho ispirale kosti zadnjih hrvatskih predstraža. Svanuo je po svemu sudeći crni lipanj nekada moćnog i ponosnog Hrvatskog kraljevstva od kojeg sada tek ostaci ostataka jedva da su ostali. No, ipak još je jedna iskra tinjala, u sisačkom tvrdome gradu kanonici Blaž Jurak i Matija Fintić s jedva tristotinjak hrvatskih oružnika koje brže bolje posla Kaptol. Vani, sila velika, zlo neopisivo, tvrdi je grad Sisak opkolio Hasan paša Predojević s 30 000 Turaka pristiglih iz bosanskih i ličkih snadžaka. Uporno tuku, napadaju i razaraju kamen po kamen tvrdoga grada, zaklinjući se da ovoga puta uzmaka biti neće. No, na drugoj strani zagriženi hrvatski vojnici, umorni, gladni i izranjavani, uporno odbijaju nalete redom pomamljene nalete Turaka. Onda je poslat posljednji vapaj izmučenih branitelja Siska samome hrvatskome banu: 'Dođite danas … jer sutra nas više biti neće!'
U podne istoga dana, 22. lipnja godine gospodnje 1593. iz srebrnih turopoljskih šuma, odjedanput i niotkuda, poput neke davno prije zaboravljene vojske vilenjaka, banule su, pred sisačke kule i nepregledne nizove osmanlijskih vojnika, hrvatske banske satnije. Hrvata i Nijemaca bilo je tako malo da su svojom pojavom kod mnogobrojnih osmanlija izazvali smijeh i porugu. Ipak, bilo kako da bilo, bila je to lijepa vojska s mnogo barjaka i ponosnih grbova, ali opet svega oko 5000 vojnika. Hasan paša Predojević nije pridavao veliku pozornost pridošlicama, mislio je još plijena je stiglo njemu u ruke. Poslan je samo manji osmanlijski odred da susretne pridošlice. Dogodi se čudo, iz mirnoga kasa, iz hoda, hrvatski banderiji krenu u žestok karijer i silan nalet. Uskoro laki hrvatski konjanički husarski odredi posiju paniku podno zidina sisačkoga tvrdoga grada. Gusti se turski redovi stanu izvijati, lomiti i kidati, da bi napokon pukli. Ljutiti Hasan paša pošalje još odreda. Sada se pak činilo da su novi turski odredi suzili i smanjili manevarsku moć hrvatskim lakim konjanicima, ali tada grune nešto s boka turskih odreda. Bili su to karlovački arkebuziri predvođeni Eggenbergom. Ovaj udarac turski redovi nisu očekivali, pa ih to pokoleba i slomi njihov nalet. Turski se redovi polome, izmiješaju i oni stanu bježati prema mostu na rijeci Kupi koji je bio jedina veza s njihovim taborom. Dolaskom pred most turske je vojnike dočekalo novo iznenađenje i šok. Sve prilaze mostu blokirali su hrvatski husari koji su se tu probili nekim čudom prije samih Turaka. Turske je vojnike zahvatio strah i panika, te oni bezrazložno stanu nalijetati jedni na druge i time zbunjujući i ono malo onih koji su ostali pribrani. Turska pričuva u taboru na drugoj obali shvati da je katastrofa postala neizbježna, te oni podignu tabor i stanu bježati u smjeru Petrinje. No, sada je i za to bilo prekasno. Malobrojni branitelji tvrdoga grada, vidjevši one koji su ih danima napadali i bacali ih u tjeskobu, očaj i nemoć, iznenada provale iz grada i udare na napadače u bijegu. Bitka je potrajala svega oko sat vremena i završila je potpunom pobjedom banske vojske. Veliki broj osmanlijskih vojnika koji je spas tražio u bijegu utopio se u Kupi i Savi. Cijeli je turski tabor pao u ruke hrvatskim snagama, a preostali turski vojnici bježali su panično prema Petrinji.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!