Bitka kod Austerlica
Tijekom Napoleonovih ratova došlo je do sudara združene austrijsko – ruske vojske s francuskom Napoleonovom vojskom nedaleko grada Austerlica (češki Slavkov) 2. prosinca 1805. godine. Nakon što je izbio na područje Beč – Brno, Napoleon je svojoj vojsci zapovjedio da prijeđe u strategijsku defenzivu. No, istodobno je Napoleon namjeravao tuči protivnika kod Olomouca, pa je poradi toga početkom studenog zadržao glavninu svoje vojske (oko 53 000 vojnika) na području Brno – Austerlic. Sukladno tom njegovom planu, Napoleon je svoj 1. korpus uputio u smjeru Jihlava, 3. korpus na rijeku Moravu, a 8. korpus zadržao je kod Beča. Istodobno Napoleon je svojim zapovjednicima zapovjedio da kod protivnika svojim postupcima stvore uvjerenje kako su njihove postrojbe zapravo slabe, a ne bi li time potaknuo protivnika da prijeđe u ofenzivu prije nego li se prikupe sve njihove postrojbe. Na drugoj strani austrijsko – ruske postrojbe podijeljene su u dvije skupine: kod Olomouca nalaze se austrijsko – ruske postrojbe pod zapovjedništvom Kutuzova (86 000 vojnika od čega je 15 000 austrijskih), a druga skupina koja je u pokretu dolazila kroz Mađarsku i bila je pod zapovijedanjem nadvojvode Karla i nadvojvode Johana, a brojila je oko 80 000 vojnika. Namjera im je da se spoje kod Olomouca, a istodobnu tamo hita i ruska 3. armija (45 000 vojnika). Napoleon zna da ako se te skupine spoje bit će vrlo snažne i opasne, ali zna i da im za to treba vremena, te se nikako prije polovice prosinca ne mogu spojiti. Kako Napoleon stalno nudi mir kod saveznika je stvoren lažni dojam da su francuske postrojbe razvučene, umorne i slabe. Na insistiranje ruskog cara Aleksandra I, a uz žestoko Kutuzovo protivljenje tomu, austrijsko – ruske postrojbe prelaze u napad kod Brna. Tako ne čekajući pojačanja počelo je 27. studenog nastupanje austrijsko – ruske vojske u pet napadnih kolona s dva vrlo jaka odreda prethodnice i moćnom pričuvom. Tijekom pokreta prema Brnu prethodnica generala Bagrationa sudarila se kod Viškova s francuskim prednjim konjaničkim odredima i odbacila ih. U strahu da će se Napoleon povući s bojišnice bez bitke, prihvaćen je plan austrijskog generala Weyrothera koji je predviđao obuhvat francuskog desnog krila, te da se ono odbaci od komunikacije Beč – Brno. No, ovaj plan zahtijevao je preslaganje postrojbi saveznika s kraćeg i povoljnijeg smjera na duži i teži smjer preko Austerlica. Tim preslaganjem postrojbe saveznika tek su 1. prosinca stigle pred Pracky kopec i tek su pred večer zauzele složaj za bitku na prostoru od Ujezda do Kovalovica s izraženim težištem na lijevom krilu. Napoleon je nakon sudara kod Viškova uvjeren da predstoji odlučujuća bitka, pa prikuplja svoje postrojbe na desnoj obali Roketnica i Zlatog potoka, te je zapovjedio svojim 1. i 3. korpusu da ostave po jednu diviziju na položajima, a s ostalim divizijama požure u središte složaja. Tijekom noći stigla su i francuska pojačanja, pa sada Napoleonova vojska broji oko 75 000 vojnika. Kako je dobio podatke o pokretima savezničkih postrojbi, Napoleon je sada siguran da predstoji bitka, pa zapovijeda prebacivanje snaga (1. i 4. korpus, garda, grenadiri i konjaništvo) na područje Jirikovice kako bi one sutradan u pogodnom trenutku na Prackom kopecu probile središte savezničkih postrojbi, a istodobno 3. korpus na jugu i 5. korpus na sjeveru trebaju zadržati udar protivničkih krila. Na drugoj strani saveznici ostaju kod prvobitnog plana (obuhvat francuskog desnog krila), ponovno nije usvojen prijedlog Kutuzova koji uporno insistira da se prvotno poduzme izviđaj, pa tek onda napadaj. No, savezničko zapovjedništvo uvjereno je da je Napoleon zauzeo složaj za pasivni oblik obrane. Hm, dočekat će ih iznenađenje!
< | lipanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!