Bitka kod Austerlica
Tijekom Napoleonovih ratova došlo je do sudara združene austrijsko – ruske vojske s francuskom Napoleonovom vojskom nedaleko grada Austerlica (češki Slavkov) 2. prosinca 1805. godine. Nakon što je izbio na područje Beč – Brno, Napoleon je svojoj vojsci zapovjedio da prijeđe u strategijsku defenzivu. No, istodobno je Napoleon namjeravao tuči protivnika kod Olomouca, pa je poradi toga početkom studenog zadržao glavninu svoje vojske (oko 53 000 vojnika) na području Brno – Austerlic. Sukladno tom njegovom planu, Napoleon je svoj 1. korpus uputio u smjeru Jihlava, 3. korpus na rijeku Moravu, a 8. korpus zadržao je kod Beča. Istodobno Napoleon je svojim zapovjednicima zapovjedio da kod protivnika svojim postupcima stvore uvjerenje kako su njihove postrojbe zapravo slabe, a ne bi li time potaknuo protivnika da prijeđe u ofenzivu prije nego li se prikupe sve njihove postrojbe. Na drugoj strani austrijsko – ruske postrojbe podijeljene su u dvije skupine: kod Olomouca nalaze se austrijsko – ruske postrojbe pod zapovjedništvom Kutuzova (86 000 vojnika od čega je 15 000 austrijskih), a druga skupina koja je u pokretu dolazila kroz Mađarsku i bila je pod zapovijedanjem nadvojvode Karla i nadvojvode Johana, a brojila je oko 80 000 vojnika. Namjera im je da se spoje kod Olomouca, a istodobnu tamo hita i ruska 3. armija (45 000 vojnika). Napoleon zna da ako se te skupine spoje bit će vrlo snažne i opasne, ali zna i da im za to treba vremena, te se nikako prije polovice prosinca ne mogu spojiti. Kako Napoleon stalno nudi mir kod saveznika je stvoren lažni dojam da su francuske postrojbe razvučene, umorne i slabe. Na insistiranje ruskog cara Aleksandra I, a uz žestoko Kutuzovo protivljenje tomu, austrijsko – ruske postrojbe prelaze u napad kod Brna. Tako ne čekajući pojačanja počelo je 27. studenog nastupanje austrijsko – ruske vojske u pet napadnih kolona s dva vrlo jaka odreda prethodnice i moćnom pričuvom. Tijekom pokreta prema Brnu prethodnica generala Bagrationa sudarila se kod Viškova s francuskim prednjim konjaničkim odredima i odbacila ih. U strahu da će se Napoleon povući s bojišnice bez bitke, prihvaćen je plan austrijskog generala Weyrothera koji je predviđao obuhvat francuskog desnog krila, te da se ono odbaci od komunikacije Beč – Brno. No, ovaj plan zahtijevao je preslaganje postrojbi saveznika s kraćeg i povoljnijeg smjera na duži i teži smjer preko Austerlica. Tim preslaganjem postrojbe saveznika tek su 1. prosinca stigle pred Pracky kopec i tek su pred večer zauzele složaj za bitku na prostoru od Ujezda do Kovalovica s izraženim težištem na lijevom krilu. Napoleon je nakon sudara kod Viškova uvjeren da predstoji odlučujuća bitka, pa prikuplja svoje postrojbe na desnoj obali Roketnica i Zlatog potoka, te je zapovjedio svojim 1. i 3. korpusu da ostave po jednu diviziju na položajima, a s ostalim divizijama požure u središte složaja. Tijekom noći stigla su i francuska pojačanja, pa sada Napoleonova vojska broji oko 75 000 vojnika. Kako je dobio podatke o pokretima savezničkih postrojbi, Napoleon je sada siguran da predstoji bitka, pa zapovijeda prebacivanje snaga (1. i 4. korpus, garda, grenadiri i konjaništvo) na područje Jirikovice kako bi one sutradan u pogodnom trenutku na Prackom kopecu probile središte savezničkih postrojbi, a istodobno 3. korpus na jugu i 5. korpus na sjeveru trebaju zadržati udar protivničkih krila. Na drugoj strani saveznici ostaju kod prvobitnog plana (obuhvat francuskog desnog krila), ponovno nije usvojen prijedlog Kutuzova koji uporno insistira da se prvotno poduzme izviđaj, pa tek onda napadaj. No, savezničko zapovjedništvo uvjereno je da je Napoleon zauzeo složaj za pasivni oblik obrane. Hm, dočekat će ih iznenađenje!
Post je objavljen 02.06.2005. u 22:08 sati.