Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 22.04.2005.

Bitka za Staljingrad

Kapitulacija je zabranjena

Sovjetsko zapovjedništvo 'Stavka' odlučila je presložiti svoje postrojbe i konačno uništiti njemačku 6. armiju. Za napad na njemačku 6. armiju određene su slijedeće sovjetske armije: iz smjera Donskog bojišta pod zapovjedništvom generala Rokosovskog napast će sovjetske 21., 24., 65. i 66. armija, a na Staljingradskom bojištu pod zapovjedništvom generala Voronova napadat će sovjetske 57., 62. i 64. armija. Zračnu potporu svim sovjetskim armijama pružat će sovjetska 16. zračna armija. Nadnevka 7. prosinca 1942. sve su sovjetske armije zauzele svoje početne rasporede okrenute bojišnicom prema njemačkoj 6. armiji, a na kilometar bojišta Sovjeti su nagomilali čak 165 topnička oružja različitih kalibara. Nadnevka 8. prosinca još je jednom predat ultimatum njemačkoj 6. armiji da se preda ili će biti potpuno uništena. Isti je ultimatum poslan i u Berlin iz kojeg pak je stigao odgovor da je kapitulacija 6. armiji zabranjena i da se ta armija od sada naziva 'Tvrđava Staljingrad. Nadnevka 10. prosinca rano ujutro 6500 sovjetskih topova zagrmjelo je oko položaja njemačke armije 'Tvrđava Staljingrad'. Paljba je bila toliko žestoka da je i ono malo njemačkih vojnika sposobnih za bitku doslovce 'prolupalo' (u toj strašnoj kanonadi teško je ostati priseban i smiren i vjerujte njemačkim vojnicima nije bilo baš svejedno – gotovo svake sekunde pada po jedna ili dvije granate i to tako nekoliko sati, od toga se baš i ne može ostati priseban i pribran). Nakon te strašne paljbene priprave poput vragova pakla iz najgorih noćnih mora pojavilo se 60 000 Kozaka generala Vasiljevskog koji su na konjima pratili sovjetske tenkove gazeći i brišući sve pred sobom. Do 12. prosinca sve su njemačke crte van grada probijene, a njemačkim je postrojbama ostalo samo uzletište Gumrak čija je pista bila neuporabljiva, pa se opskrba doprema padobranima. Sovjeti su još jednom doista viteški pozvali njemačke postrojbe na predaju, ali ona je i ovog puta izostala. (Ovoga puta Athumanunh svaljuje svu krivicu na Pulusa. Od tog trenutka za sudbinu svojih vojnika postat će odgovoran samo on jer nakon tih strašnih i krvavih dvodnevnih borbi svakom, pa i običnom laiku, bilo bi jasno da je svaki otpor dalje uzaludan i nepotreban, te donosi samo nepotrebne žrtve običnih vojnika, te je za njihovu patnju i stradanje odgovoran nitko drugi nego sam Paulus!) Nadnevka 24. prosinca snage CA napadaju ponovno svom žestinom, te se nakon dužeg vremena prekida ponovno počinju rasplamsavati ulične bitke. Palo je i uzletište Gumrak, presječena je željeznička magistrala, a teške se bitke biju ponovno na Mamajevom kurganu i Kazači uzvisini. Paulus je sada očajan i šalje Hitleru poruku: 'Postrojbe su ostale bez streljiva i hrane, imamo 18 000 novih ranjenika o kojima se nitko ne brine, potpuno su mi uništene 44., 100., 305. i 384. pješačka divizija. Daljnji je otpor i zapovjedanje postrojbama nemoguć. Žurno tražim dopuštenje za predaju…' No, Hitlerov odgovor se zna i besmisleno žrtvovanje se nastavlja. Na Mamajevom kurganu sovjetske 21. i 62. armija spojile su se i tim je spajanjem njemačka armija 'Tvrđava Staljingrad' podijeljena na dva dijela. Dok je Paulus slao Hitleru čestitku za obljetnicu dolaska na vlast, a Hitler ga unaprijedio u čin feldmaršala sovjetski su vojnici slamali i posljednji otpor njemačkih vojnika koji su sada više ličili na poluživotinje odjevene u krpe koje drže pušku u rukama.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!