Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 15.04.2005.

Bitka za Staljingrad

Do posljednjeg vojnika

Kod Staljingrada posljednjih dana kolovoza sovjetska 62. armija usporava prodore njemačkih postrojbi i u jednom trenutku postrojbe 62. armije presjekle su njemački koridor, pa su njemačke postrojbe 14. oklopnog korpusa u okruženju, te im opskrba stiže iz zraka. Procjenjujući situaciju i moguće okruženje, zapovjednik 14. oklopnog korpusa general von Wietersheim, zatražio je vojničkom logikom dopuštenje za izvlačenje, ali ga je Hitler odmah smijenio, pa je dojučerašnji junak bitaka prozvan kukavicom. Njemački 48. oklopni korpus probio je obranu postrojbi 64. sovjetske armije na rijeci Miškovi i presjekao prugu Rostov – Staljingrad. Sovjetskim je (62. i 64.) armijama jedino vojnički gledano ostalo da se povuku na unutarnji pojas obrane koji je bio udaljen od 2 do 10 km od samog grada Staljingrada. Početkom mjeseca rujna njemačka 4. oklopna armija upućena s Kavkaza u pomoć 6. armiji uspostavila je kontak s njezinim postrojbama kod Jablačnog. Sada je Staljingrad okružen s tri smjera (sjever, zapad i jug), a jedina veza mu je istok preko rijeke Volge (rijeka je kod Staljingrada široka 1200 m). Sovjetske 62. i 64. armije potpuno su odsječene od drugih sovjetskih armija, a bitka za Staljingrad, polako ali sigurno, prelazi u bitku u Staljingradu. Hitler je zatražio od njemačkih zapovjednika ono čega su se oni i najviše pribojavali, a to je da se grad zauzme direktnim napadom na grad iz dva smjera. Na Staljingrad napadaju tri njemačke armije (6. armija, 4. oklopna armija i 4. zračna armija), a brane ga dvije sovjetske armije (62. i 64. armija). Njemačke su armije brojčano i višestruko nadmoćnije, a podupire ih njemačko zrakoplovstvo koje je vrlo uspješno, ali njemački zapovjednici sa sve većom zabrinutošću gledaju na sve veće gubitke koji iznose 24 000 poginulih vojnika, uništenih 500 tenkova i oborenih 600 zrakoplova. Njemački zapovjednici znaju da je to ipak vrlo visoka cijena. Na drugoj strani došlo je do smjene kod sovjetskih zapovjednika, pa sada umjesto generala Lopatina 62. armijom zapovijeda general Čujkin, a 64. armijom zapovijeda general Šumilov. Oba sovjetska generala ozbiljno su shvatili kad im je Hrušćov rekao: 'Za vas i vaše vojnike zemlje iza Volge više nema!' Početak napada na grad njemačke armije započele su nadnevka 12. rujna 1942. godine, te su nakon vatrene priprave (snažnog bombardiranja grada) krenule podijeljene u dvije udarne skupine: Desna sa 150 tenkova trebala je probiti se kroz južni dio grada i izbiti na rijeku Volgu, a lijeva isto sa 150 tenkova trebala je zauzeti središnji dio grada i glavno pristanište na rijeci Volgi. Glavni udar bio je usmjeren na krvavu kotu 102 Manajev kurgan. To napušteno skitsko groblje uskoro će biti poprište jedne od najkrvavijih bitaka II. Svjetskog rata. Naime sam vrh (kota 102) bila je ničija zemlja, ali je vojnički izuzetno važno nju nadzirati. S te kote, koja je zapravo ključ cijelog Staljingrada, lako se vide i nadziru sovjetski topnički položaji koji su na drugoj obali Volge. Znaju to vrlo dobro i njemački, ali i sovjetski zapovjednici. Sama kota više je puta mijenjala gospodare, a svaki njezin metar izuzetno je skupo plaćen životima onog najvrednijeg, a to su vojnici – borci. Nakon bitaka mogao se vidjeti doista stravičan prizor kao smrtni zagrljaj mrtvog sovjetskog i njemačkog vojnika. Bože zar je to moguće pitali su se mnogi, a bilo je doista tako jer nakon nestanka streljiva vojnici su se klali bodovima (bajunetima), vojničkim kratkim lopaticama, a više puta davili bi se golim rukama. Strašno! Samo brdo poprimilo je izgled mjesečevih kratera koji su bili ispunjeni krvlju, mrtvim tijelima i izobličenim i slomljenim metalnim dijelovima. U prvim tjednima bitke za kotu 102 njemački su gubici bili strašni. Poginulo je oko 10 000 vojnika, a 54 tenka je uništeno. Njemačkim postrojbama u pomoć dolazi 3. rumunjska armija, 2. mađarska armija i 8. talijanska armija koje su dosada osiguravale bokove njemačkoj 6. armiji, a sada su i one sve svoje snage bacile na samo središte Staljingrada. Sve njemačke postrojbe tope se u Staljingradu, a bokove im štiti 4. rumunjska armija. Njemački zapovjednici sve su svjesniji i zabrinutiji, jer su im krila sve slabije zaštićena i odatle im prijeti smrtna opasnost.

<	travanj, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!