Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

petak, 08.04.2005.

Talijanska invazija Grčke 1940.

Invazija Grčke u listopadu 1940. jedna je od najvećih Mussolinijevih pogrešaka. Iako je Njemačka Italiji priznavala dominaciju na tom području, nikako joj u tom trenutku nije favorizirala bilo kakva ratna djelovanja prema balkanskim državama. Kasniji razvoj događaja prisilio je Njemačku na ratni angažman na Balkanu.
Talijanski plan za invaziju Grčke predviđao je široku ofenzivu na južnom dijelu albansko – grčke granice, točnije između Pinda i Jonskog mora, dok će na sjevernom dijelu između Pinda i jugoslavenske granice Talijani zauzeti defanzivne položaje. Invaziju je trebao provesti talijanski 9. zbor već od ranije stacioniran u Albaniji, dodatno ojačan s još tri pješačke divizije. No, žilava grčka vojska na teškom planinskom terenu jasno je pokazala da te snage neće biti dostatne. U tri sata ujutro 28. listopada upućen je, za Grčku neprihvatljiv, ultimatum: Italiji treba ustupiti otok Krf, Epir i Pirej. Ne čekajući grčki odgovor ujutro rano talijansko zrakoplovstvo bombardiralo je grčke gradove i luke, a kopnene snage prelaze granicu. Metaxasova crta, uređene grčke fortifikacije duž granice za talijanske postrojbe nisu predstavljale veći problem. Talijani zauzimaju grad Paramitiu, ali se 1. studenog zaustavljaju i propuštaju iskoristiti početnu inicijativu. Grad Ioannina, za koji se u Rimu čekalo tek nekoliko sati do pada, nikada nije pao u talijanske ruke. Sjevernije na planini Pinda talijanske postrojbe prodrle su nekih četrdesetak kilometara, ali su 2. studenog zaustavljene uslijed snažnog grčkog otpora. Kada Grci dobivaju potvrdu da Bugarska neće ulaziti u sukob, oni s grčko – bugarske granice prebacuju znatne snage. Iako su Britanci bombardirali talijanske gradove i pomorske snage to je više bio odraz borbi koje su se vodile u Sjevernoj Africi, a manje Britanska želja da se pomogne Grcima. No, ipak su nešto poduzeli, a ne kao u Poljskoj.
Ujutro 3. studenog grčka vojska počinje protuudar na području planine Pinda. Talijanska vojska iznenađena ovim potezom stane se povlačiti, odgađa se invazija otoka Krfa i sve snage bacaju da se zaustavi grčki protuudar. Na području planine Pinda uništene su dvije talijanske divizije, a do 13. studenog talijanska je vojska odbačena na albansku granicu. Time nije okončan grčki protuudar, do 22. studenog sve talijanske postrojbe izbačene su iz Grčke, a grčka vojska nastavila je s udarom i u dubinu albanskog teritorija. Do kraja prosinca trećina Albanije bila je u rukama grčke vojske, ali se zbog oštre zime i svježih talijanskih pojačanja moralo stati. U siječnju 1941. iznenada je preminuo grčki general Metaxsas, ali se to nije posebno odrazilo na grčku vojsku. Početkom ožujka Talijani su pokrenuli ofenzivu i pokušali uzvratiti, ali su ubrzo zaustavljeni. Crta bojišta nakon ovoga se stabilizirala i ostat će nepromijenjena do početka njemačkog napada na Grčku.
Razlozi talijanske katastrofe: totalna nespremnost vojske za rat, totalna podcijenjenost grčke vojske, premale snage za invaziju na jako teško prohodnom terenu, neiskorištavanje početne inicijative i ono što je talijanske vojnike pratilo svugdje na bojištima – razmjerno nizak borbeni moral.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!