Talijanska invazija Grčke 1940.
Invazija Grčke u listopadu 1940. jedna je od najvećih Mussolinijevih pogrešaka. Iako je Njemačka Italiji priznavala dominaciju na tom području, nikako joj u tom trenutku nije favorizirala bilo kakva ratna djelovanja prema balkanskim državama. Kasniji razvoj događaja prisilio je Njemačku na ratni angažman na Balkanu.
Talijanski plan za invaziju Grčke predviđao je široku ofenzivu na južnom dijelu albansko – grčke granice, točnije između Pinda i Jonskog mora, dok će na sjevernom dijelu između Pinda i jugoslavenske granice Talijani zauzeti defanzivne položaje. Invaziju je trebao provesti talijanski 9. zbor već od ranije stacioniran u Albaniji, dodatno ojačan s još tri pješačke divizije. No, žilava grčka vojska na teškom planinskom terenu jasno je pokazala da te snage neće biti dostatne. U tri sata ujutro 28. listopada upućen je, za Grčku neprihvatljiv, ultimatum: Italiji treba ustupiti otok Krf, Epir i Pirej. Ne čekajući grčki odgovor ujutro rano talijansko zrakoplovstvo bombardiralo je grčke gradove i luke, a kopnene snage prelaze granicu. Metaxasova crta, uređene grčke fortifikacije duž granice za talijanske postrojbe nisu predstavljale veći problem. Talijani zauzimaju grad Paramitiu, ali se 1. studenog zaustavljaju i propuštaju iskoristiti početnu inicijativu. Grad Ioannina, za koji se u Rimu čekalo tek nekoliko sati do pada, nikada nije pao u talijanske ruke. Sjevernije na planini Pinda talijanske postrojbe prodrle su nekih četrdesetak kilometara, ali su 2. studenog zaustavljene uslijed snažnog grčkog otpora. Kada Grci dobivaju potvrdu da Bugarska neće ulaziti u sukob, oni s grčko – bugarske granice prebacuju znatne snage. Iako su Britanci bombardirali talijanske gradove i pomorske snage to je više bio odraz borbi koje su se vodile u Sjevernoj Africi, a manje Britanska želja da se pomogne Grcima. No, ipak su nešto poduzeli, a ne kao u Poljskoj.
Ujutro 3. studenog grčka vojska počinje protuudar na području planine Pinda. Talijanska vojska iznenađena ovim potezom stane se povlačiti, odgađa se invazija otoka Krfa i sve snage bacaju da se zaustavi grčki protuudar. Na području planine Pinda uništene su dvije talijanske divizije, a do 13. studenog talijanska je vojska odbačena na albansku granicu. Time nije okončan grčki protuudar, do 22. studenog sve talijanske postrojbe izbačene su iz Grčke, a grčka vojska nastavila je s udarom i u dubinu albanskog teritorija. Do kraja prosinca trećina Albanije bila je u rukama grčke vojske, ali se zbog oštre zime i svježih talijanskih pojačanja moralo stati. U siječnju 1941. iznenada je preminuo grčki general Metaxsas, ali se to nije posebno odrazilo na grčku vojsku. Početkom ožujka Talijani su pokrenuli ofenzivu i pokušali uzvratiti, ali su ubrzo zaustavljeni. Crta bojišta nakon ovoga se stabilizirala i ostat će nepromijenjena do početka njemačkog napada na Grčku.
Razlozi talijanske katastrofe: totalna nespremnost vojske za rat, totalna podcijenjenost grčke vojske, premale snage za invaziju na jako teško prohodnom terenu, neiskorištavanje početne inicijative i ono što je talijanske vojnike pratilo svugdje na bojištima – razmjerno nizak borbeni moral.
Post je objavljen 08.04.2005. u 20:54 sati.