Zelene beretke i Rangeri – oni koji probijaju put drugim postrojbama
Geslo im je - "De Opresso Liber" - Od potlačenosti osloboditi. To su najpoznatije američke specijalne postrojbe po svestranosti svoje obuke. Premda su se u američkoj povijesti mnoge postrojbe nazivale "Rangerima" (samo u građanskom ratu bilo je 428 "rendžerskih" postrojbi), pravi "Rangeri" koji postoje i danas uspostavljeni su u Drugom svjetskom ratu. Pet bojni Rangera borilo se u Europi, a jedna na Pacifiku, gdje su u Burmi ratovali i "Marillovi maroderi", koje Rangeri također svojataju kao preteče. U sljedećem ratu, u Koreji, 4. bojna Rangera bila je prva američka vojna postrojba sastavljena isključivo od Afroamerikanaca. Nakon Korejskog rata Rangeri su raspušteni, a njihove preostale postrojbe pridodate su 187. desantnoj, ali su ponovo ustrojeni 1969. Iskazali su se u Vijetnamu, obično djelujući u ophodnjama od šestero ljudi. Rangeri su, pojačani Deltama, trebali izvršiti spašavanje talaca iz američkog veleposlanstva u Iranu 1979., (o ovome je opet prije pisao Athumanunh i proglasio tu operaciju za pogrešku koju proizvode ljigavci), ali su greške u planiranju i katastrofalni meteorološki uvjeti osudili taj pokušaj na propast. Zapravo, istinske i prave "preteče" Zelenih beretki su ljudi iz "Đavolje brigade" (zajedničkih američko-kanadskih specijalnih postrojbi) i "Ratnici sjene" iz OSS-a koji su se borili u Europi tijekom Drugog svjetskog rata. Današnje "Zelene beretke" nastale su u Fort Braggu početkom pedesetih, kad je pukovnik Aaron Banks, veteran iz OSS-a, počeo okupljati ljude vične nekonvencionalnom ratovanja u svrhu ustrojavanja posebne postrojbe. Za razliku od Rangera, jurišnih postrojbi lakog pješaštva koje probijaju put drugima, specijalci su bili obučavani da prema potrebi provedu i mjesece iza crta bojišnice, da uče lokalne jezike i nalaze hranu na terenu. Prvi put su zašli iza neprijateljskih crta već u Korejskom ratu. Već krajem pedesetih organizirani su u A-Timove, skupine od 12 ljudi unakrsno obučenih u više specijalnosti (oružje, komunikacije, obavještajni rad, strani jezici, medicina, miniranje i razminiranje...). Početkom šezdesetih, s novim zelenim beretkama (kapama) koje im je dodijelio predsjednik Kennedy, američki specijalci su se u sve većem broju upućivali u Vijetnam. Tamo su i prije bili nazočni: od 1956. američki specijalci su obučavali snage južnovijetnamske vojske. Satnik SFOD-a (Special Forces Operational Detachment) Harry G. Cramer bio je prvi američki vojnik koji je poginuo u Vijetnamu. Američki specijalci su u Vijetnamu "zaradili" rekordnih skoro 30.000 odličja, od kojih je 17 medalja časti, najviših vojnih odličja. Iz Vijetnama su se, zbog smanjivanja američkog vojnog angažmana u nepopularnom ratu, Zelene beretke povukle već 1971. godine. Tijekom šezdesetih, američki specijalci su bili aktivni i u protugerilskim borbama u Latinskoj Americi (oko 450 borbenih misija), uključujući i suradnju s bolivijskom vojskom u hvatanju Che Guevare. Nakon postvijetnamskih "mršavih godina", Zelene beretke su ojačane posebnim vojnim ustrojem za Reaganova mandata 1983. godine. Pored obuke savezničkih vojnika i humanitarnih aktivnosti (gradnja, medicinska pomoć) u zemljama Trećeg svijeta, aktivno su sudjelovali u operacijama u Panami. Njihova obuka je zaista svestrana: snajperski strijelci Zelenih beretki mogu preraditi i koristiti neprijateljsko streljivo, njihovi medicinski časnici stažiraju četiri tjedna u hitnim službama velikih gradova, a zelenu beretku mogu nositi tek nakon što prođu vježbu "Robin Sage", posebno simuliranu bojišnicu koja obuhvaća sve zamislive situacije. Posebnu torturu predstavlja vježba "Sandman": vreće pijeska, koje simuliraju ranjene pilote u operaciji spašavanja, treba nositi 10 kilometara po teškom terenu. Specijalistička obuka (padobranska, ronilačka, snajperska, minerska...) slijedi nakon šestomjesečnog učenja stranih jezika. Zelene beretke za sebe kažu da su "najbolje što Amerika ima". Za razliku od obične vojske, oni mogu djelovati bilo gdje, u bilo kakvim uvjetima, i obaviti bilo kakvu zadaću.
< | siječanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!