Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

četvrtak, 09.12.2004.

Pearl Harbor

Napad na Pearl Harbor

Sedmog prosinca 1941. godine u ratnoj je povijesti ostao zabilježen kao dan kada je Japan napao ratno brodovlje SAD u ratnoj luci Pearl Harbora. Taj dan, zapravo početak II. Svjetskog rata na Tihom oceanu, došao je naglo i neočekivano, te je bio veliko iznenađenje za tadašnju svjetsku javnost. Oči svijeta bile su uprte, a pozornost zaokupljena ratom u Europi i Sjevernoj Africi. U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća područja Dalekog Istoka i Tihog oceana činila su se relativno mirnim. No, sve se promijenilo tog 7. prosinca 1941. godine iznenadnim napadom japanskih ratnih zrakoplova na američku pomorsku bazu Pearl Harbor, na idiličnom Havajskom otoku O'ahu. U toj su se bazi nalazili usidreni ratni brodovi Tihooceanske flote (Pacific Fleet) američke ratne mornarice (United States Navy – US Navy), na njezine instalacije na kopnu, te postrojbe Korpusa mornaričkog pješaštva (United States Marine Corps – USMC), kao i na druge vojne instalacije američke kopnene vojske (United States Army – US Army), odnosno zračnih snaga vojske (United States Army Air Force – USAAF) na otoku O'ahu.
Međutim korijene sukoba interesa SAD i Japana treba tražiti dublje u povijesti. Naime, godine 1853. američka pomorska ekspedicija predvođena komodorom Matthewom Calbraithom Perryjem, prisilila je Japan na otvaranje prema ostatku svijeta. Vladavina šogunata roda Tokugawa definitivno je srušena 1868., a u slijedećih dvadeset godina (tijekom doba Meiji) Japan je prošao političku, ekonomsku i tehnološku modernizaciju koja se temeljila na uzoru koje su predstavljale velike europske sile. Vrlo brzo Japanu nedostaje prirodnih bogatstava potrebitih za proizvodnju i daljnju modernizaciju i razvoj. Već 1875. Japan pripaja otočje Kurila (japanski Chshima Reto) i 1878. otočje Ryukyu (japanski Nensei shoto). Nakon toga japanska pozornost okreće se Koreji, pa u ratu s Kinom dobiva otok Formozu (Tajvan) i Peskadorske otoke, zatim luku Port Artur, poluotok Laiotung. Zbog zadnjih dviju stečevina Japan ulazi u rat s Rusijom i pobjedom konačno stiče uporište na kontinentu, koje mu je toliko potrebito za daljnju ekspanziju. No, krajem devetnaestog stoljeća i SAD otpočinju sa svojom ekspanzijom u tihooceanskom području, te tu dolazi do prvih sukoba. Nakon građanskog rata 1865. u SAD je eliminirana je bilo koja mogućnost secesije, bilo kojeg dijela teritorije SAD. Godine 1867. od Rusije je kupljena Aljaska, zatim dolazi do aneksije atola Midway (1867.), otočje Samoa (1872.), Havajsko otočje (1898.), a nakon rata sa Španjolskom SAD zauzimaju Kubi i Filipine. Preuzimanjem Havaja početak je konfrontacije SAD i Japana. Već 1897. kada bjelačka vlada, koja je 1893. svrgnula vladu autohtonog stanovništva, počinje smanjenje broja stanovnika japanskog podrijetla. Na američko nasilno sprečavanje iskrcavanja 1 200 japanskih radnika na Havajsko otočje, Japan odgovara slanjem ratnog broda u luku Pearl Harbora. Naime, u to vrijeme četvrtina stanovnika Havaja su Japanci (oko 25 000 stanovnika). Ovakva otvorena vojna prijetnja Japana daje povod SAD za konačno opravdanje aneksije Havajskog otočja. Američka Tihooceanska flota ustrojena je 1903. godine sa zadaćom da osigura američku stratešku nadmoć u području istočnog Tihog oceana.

(Toliko za uvod, a u nastavku vojne pripreme za obračun kod Pearl Harbora)

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!