Bitke kroz povijest https://blog.dnevnik.hr/asboinu

četvrtak, 11.11.2004.

Richard Sorge

Richard Sorge ( 04. listopad 1895. – 07. studeni 1944.)

Richard Sorge rođen je u Baku, Rusija kao deveto dijete njemačkog inženjera rudarstva Wilhelma Sorgea i njegove žene ruskinje Nine Sorge. Godine 1989. njegova obitelj seli se u Njemačku kod strica koji je sekretar Karla Marxa. U listopadu 1914. mladi Richard Sorge dobrovoljno se prijavljuje u Njemačku vojsku i službuje u 3. topničkom gardijskom divizijunu na Zapadnoj europskoj bojišnici gdje je godine 1916. teško ranjen fragmentom (šrapnel) granate. Kako se pokazao kao vrlo hrabar vojnik odlikovan je Željeznim križem i promoviran u čin kaplara topništva.
Richard Sorge, kao sovjetski špijun u Japanu, već u proljeće 1941. upozorio je Staljina da će Njemačka sigurno napasti Sovjetski Savez. Međutim, Staljin je mislio da je to samo propaganda, da se pokušava činiti pritisak kako bi se poboljšali ekonomski odnosi i to upozorenje nije shvatio ozbiljno. Iza toga dolazi do prve katastrofe. Čim su počela neprijateljstva, njemačko zrakoplovstvo je potpuno uništilo sovjetsku stranu. Richard Sorge ponovno upozorava Staljina i kaže da Japanci sigurno neće napasti u Sibiru. Bilo je mnogo sovjetskih vojnih snaga raspoređenih u istočnom Sibiru u slučaju japanskog napada, no ovaj put Staljin je povjerovao Sorgeovoj informaciji, pa su sovjetske trupe mogle biti povučene s istoka za protuudar na zapadu SSSR-a.
Zašto Japanci ne napadaju Sibir? Vojničkom logikom i strategijski gledano Japan nema nikakve interese u Sibirskoj pustoši, pa se okreče pacifičkom bazenu i napada SAD u Pearl Harbouru. Međutim, Japanci se i dobro sjećaju naučene lekcije u Kini koju su napali, porazili i osvojili, ali nikada je nisu pokorili, dakle, nisu uspjeli silom nametnuti vlast toj velikoj zemlji. Ovime su SAD prisiljene ući u rat, SSSR može svježe snage slobodno dovući s istoka, a ono što je do tada bilo sasvim sigurno (Njemačka pobjeda u ratu) postaje sve upitnije.
Ima i jedna interesantna stvar oko tih svježih sovjetskih snaga koje su te presudne ratne godine stigle u Moskvu. Naime, bili su to zimom prekaljeni vojnici, zamislite samo: u danima kada su oni stigli u Moskvu, temperatura je bila – 25 0 C. Moskovljani su se smrzavali, a oni su jednostavno poskidali svoje vunene kapute i darežljivo ih poklanjali zaprepaštenim vojnicima braniteljima Moskve, jer, ama ljudi moji, njima je jednostavno bilo vruće! U Sibiru, odakle su oni stigli, temperatura je tih ratnih dana znala noću pasti i na – 65 0 C.
Richard Sorge umro je 07. studenog 1944. godine.

Opis bloga

Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...

O vojnicima, dočasnicima i časnicima

Bili smo vojnici i mladi ...



... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!

Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!

O ratovima

Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...

Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...

Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.

Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …

Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …

Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.

Athumanunhova promišljanja

Zašto budale galame - zato što mudri šute!

… o hladnoći, tami i zlu

Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.

Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …


Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!