Dijadosi - Aleksandrovi nasljednici
U večernjim satima 13. lipnja 323. godine p. K. Umro je Alekasandar III. Makedonski ne odredivši svojeg nasljednika. Popis moćnih, sposobnih, hrabrih i slave željnih Aleksandrovih zapovjednika, prijatelja i rođaka, koji su se smatrali da imaju pravo na ostavštinu golemog carstva, bio je podugačak.
Dijadosi (diadokhos - baštinik) ili samozvani baštinici već nad mrtvim tijelom Aleksandra počeli su potezati mačeve jedni na druge. Najstariji od konkurenata bio je 70-to godišnji vojskovođa Antipatar koji je pomogao Aleksandru popeti se na prijestolje. Najmoćniji je ipak bio Antigon s nadimkom Monoftalmos (jednooki) jedan od najistaknutijih Aleksandrovih vojskovođa. Među njima bio je i Eumen svojedobno savjetnik Filipa II. Makedonskog sada prvi čovjek kraljevskog ureda. Tu su i dva velika Aleksandrova prijatelja: Perdika koji je s njim ratovao još u Tebi, a na Indu mu je mačem izrezao strjelicu iz prsa i Ptolomej koji je sudjelovao u svim njegovim pohodima i na kraju stekao položaj sličan današnjem ministru rata. Na kraju bila su tu i četiri mlađa zapovjednika: Lizimah zapovjednik Aleksandrove osobne straže, Krater, Seleuk i Leonat. Uz te moćne ljude tu su i dvojica potpuno bespomoćnih: Aleksandrov maloumni polubrat Filip Arhidaj i još nerođeni sin koji će dobiti ime Aleksandar.
Svim konkurentima bilo je stalo da se domognu cjelokupnog Aleksandrovog carstva, odnosno da postanu regenti ili namjesnici maloumnog Filipa i kasnije Aleksandrovog sina kojeg su proglasili kraljem.
Povijest ne zna kako, ali Perdika je u jednom trenutku pretekao sve ostale konkurente dokazavši da je svoj prsten Aleksandar ostavio baš njemu, a samim time i cijelo carstvo. Da bi zadovoljio ostale pretendente Perdika dijeli satrapije (pokrajine): Antigomn dobiva Veliku Frigiju, Ptolomej Egipat, Leonat Malu Frigiju, Lizimah Trakiju, Eumen Kapadokiju, Antipatera je postavio na mjesto namjesnika Grčke i Makedonije, a Seleuka za zapovjednika garde.
Ovakva podjela nije dugo trajala i uskoro počinju bitke dijadosa koje su bile zenit Aleksandrovog carstva.
< | studeni, 2004 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Sheme i skice raznih bitaka u povijesti, ustroji falangi, bojnih redova i postrojbi kroz povijest. Osobno promišljanje o grboslovlju i stjegoslovlju, o bojama i njihovim uporabama tijekom povijesti razvoja vojne vještine i vojski. Mimikrija i kamuflaža kao predmet za istraživanje i promišljanje kroz vrijeme ...
Bili smo vojnici i mladi ...
... možete nam uzeti naše živote, ali ne možete nam uzeti slobodu i naša uvjerenja!
Nije rat kriv što je rat ... netko je izazvao rat!
Ratove započinju starci koji se o nečemu nisu mogli dogovoriti, vode ih mladi ljudi koji se nikada vidjeli nisu... a kad ti mladi ljudi izginu, opet starci sjednu i dogovore se o miru...
Nitko tko vidio nije zastrašujuću divotu bitke, dok se zastrašujućom bukom k zemlji ruši ratnik u izljevu znoja i krvi, suditi ratniku i pričati o bitkama ne može i ne smije ...
Kada opet jednom ratna baklja dođe u neke druge ruke, nekim drugim ljudima, nekim drugim naraštajima … Neka se oni tada sjete veličanstvenih ratnika i vojnika koji su sada mrtvi i neka oni tada poslušaju poruku tih ratnika i vojnika što hrabro su pali, u tim bitkama divnim i fantastičnim, boreći se plemenito za ideale velike.
Da, oni su sada zauvijek zaštićeni grudom zemlje rodne, prekriveni mahovinom i više ne osjećaju ni mržnju, ni ogorčenja … već svojim svijetlim primjerom spokojnim i dalekim, dalekim poput Zvijezda najdaljih što još uvijek neumorno trepere, upućuju svima nama poruku vječne im Domovine: Mir, Milost, Milosrđe …
Kada jednom opet utihnu kobni vjetrovi rata i ratne rane zacijele, kada mržnja ratna odumre i kada zavlada ljubav i blagostanje. Kada se vrate mutne i bolne uspomene na ine bitke što vodili su ih hrabri ratnici, a koji sada mirno počivaju izmireni međusobno – tada recite mladim naraštajima što dolaze! Pričajte im o tim danima, pričajte im o tim ljudima koji su se odrekli svega: ljubavi, doma i imetka, očeva, majki, žena, djevojaka, braće, sestara i djece, pričajte im o tim ratnicima što hrabro su prešli rijeke, planine i doline i hrabro krenuli u bitke koje su sada već povijest i neka se one više nikada ne ponove …
Rat je zbroj besmislenih postupaka koji se shvaćaju i hvale tek onda ako se pobjedi, a osuđuju se kao pogrešni uvijek ako se izgubi.
Zašto budale galame - zato što mudri šute!
… o hladnoći, tami i zlu
Ako Athumanunha pitate postoji li hladnoća on će Vam odgovoriti NE! Hladnoća ne postoji, jer hladnoća je samo odsutnost topline. Ako pak pitate Ahumanunha postoji li tama, on će Vam opetovati NE! Tama ne postoji, jer tama je odsutnost svijetla.
Ako pak pitate Athumanunha postoji li zlo … odgovor znate! NE! Zlo ne postoji, jer zlo je samo odsutnost dobroga …
Neka četir' satnika iznesu Hamleta kao ratnika!
Jer on bi, pokazao se, zbilja, pravi kralj,
Da osta u životu. Nek vojnička svirka i obredi
ratni za njega glasno progovore sad!
Nosite tijelo! Ovaj prizor tužan za bojište
lijep je, al' ovdje je ružan.
Haj'te zapovijedite vojnicima paljbu!