Arhangel
12.03.2010., petak
Fenomen Međugorje 2
Nakon što smo u prethodnom postu ukratko pokušali ocrtati povijesni kontekst početka međugorskog fenomena, pokušajmo proanalizirati istu stvarnost i iz druge perspektive; psihološko-teološke.Navodna Gospina ukazanja kao da upadljivo žele sličiti na ukazanja u Fatimi. Majka se Božja ukazuje skupini djece u prirodnom ambijentu. U Međugorju je broj djece dvostruko veći nego u Fatimi: dok je u Portugalu bilo troje djece, ovdje ih je šestero. Kao da broj djece želi naglasiti autentičnost onoga za što tvrde da su vidjeli. U Fatimi Majka Božja djeci objavljuje poruke važne za cijeli svijet; govori o tada buktećem Prvom svjetskom ratu, nadolasku bezbožnih društvenih sustava i budućnosti same djece-vidjelaca. U Međugorju Gospa, istina, upućuje poruku kojom poziva na obraćenje, ali, začudo, govori djeci i to kako dvojica franjevaca za koje se tada u Mostaru vodio crkveni stegovni postupak, nisu ništa krivi! Pitamo se kako je moguće da se Gospa ukazala kako bi intervenirala u korist dvojice kanonski neposlušnih redovnika?! Kako nije intervenirala kad su odmetnuti franjevci u Hercegovinu doveli lažnoga biskupa?! U Fatimi je Gospa najavila događaj koji će potvrditi autentičnost njezinih ukazanja, kao i smrt dvoje od troje vidjelaca. Ti su se događaji zaista i zbili (igra sunca). U Međugorju ni o kakvim znakovima nije bilo riječi. Nadnaravne Božje intervencije uvijek su su službi Crkve, njenog mira i napretka svih vjernika. Međugorska ukazanja, ukoliko ih je bilo, nisu donijela mir u Crkvu nego su produbila raskol o kojemu smo govorili u prethodnom postu. Gdje je istinska Božja prisutnost, tamo je zajedništvo i poštovanje. U od Crkve priznatim Gospinim ukazanjima (Guadalupe, Fatima, Lourdes) Majka se Božja ukazala nekoliko puta (u Lourdesu je kao Gospa od Bernardice bila prepoznata tek zadnji dan ukazanja). Vidioci iz Međugorja tvrde da im se do danas ukazala gotovo 40 000 puta! Koliko bi se u 40 000 razgovora toga moglo reći! Ipak, Gospa, kako vidioci tvrde, nikad nije spomenula kritična pitanja poput crkvenog raskola u Hercegovini. Iskustvo susreta s nadnaravnim, kao što je ukazanje Majke Božje, čovjeka ne može ostaviti bez životnog odgovora. Vidioci iz Lourdesa i Fatime do kraja života bili su se povukli u kontemplativni redovnički život, trajno ostajući osupnuti susretom s nebeskim stvarnostima utjelovljenima u susretu s Gospom. Ti su vidioci kasnije od Crkve proglašeni blaženima i svetima. Međugorski vidioci nisu krenuli svojim putem. Zasnovali su svoje obitelji od kojih neki žive izvan Bosne i Hercegovine. Neki od njih postali su vjerske zvijezde čija se pojava i blagoslov iščekuju poput onog papinskog. Svi žive u dobro situiranim obiteljima. Gospina ukazanja njima su postala svakodnevica. Kad ti se neko ukazuje 40 000 puta, pomalo na to otupiš. Svetišta u Fatimi i Lourdesu zadržala su sakralnu dimenziju svojega prostora. Međugorje je postalo središte trgovine vjerskoga kiča. Prije Gospinih ukazanja Lourdes, Fatima i Guadalupe bili su zabitna mjesta s malim crkvicama. U zabitnom Međugorju prije navodnih ukazanja izgrađena je monumentalna crkva-bazilika. Znači li to da se gradilo jer se ukazanje očekivalo?! Mnogi autentičnost Gospinih ukazanja u Međugorju argumentiraju velikim brojem obraćenja i hodočasnika koji su to svetište do sada pohodili. Nije li svako svetište mjesto molitve, hodočašća i obraćenja, od male i neugledne seoske crkvice do grandiozne katedrale?! Mnogi istu stvar opravdavaju međugorskim ambijentom molitve i pobožnosti. Svako mjesto molitve i pobožnosti također odiše ugođajem koji nalazimo u Međugorju. U jednom je razgovoru pokojni kardinal Franjo Kuharić namjerno produljio razgovor s jednom od vidjelica kako bi došlo vrijeme u koje je Gospa rekla da će se ukazati. Kad se Gospa "nije držala" dogovorene ure ukazanja i kardinal Kuharić pitao vidjelicu kako je to moguće, odgovor je bio: „Sad će ona!“ Primjere poput spomenutih mogli bismo nabrajati do u nedogled. Tko želi znati više neka pročita knjigu Nikole Bulata, člana crkvenog povjerenstva za ispitivanje autentičnosti međugorskog fenomena. Čovjek je tamo izložio niz činjenica bez suvišnih komentara. A Gospa?! Majka je Božja svugdje ista, i u maloj seoakoj crkvici i u velikom i popularnom svetištu. Ona djeluje samozatajno, našem pogledu i dokazivanju skriveno, uvijek upućujući na svoga Sina. Zbog toga pitanje Gospe uvijek ostaje pitanje vjere, ne znanosti i dokazivanja. Upravo je manipuliranje Bogorodičinim likom Gospino degradiranje. A čovjek u svojoj potrebi za zdravljem, mirom i smislom spreman je sve učiniti, svuda poći. To je fenomen Međugorja. |