Arhangel
07.03.2010., nedjelja
Fenomen Međugorje 1
U gotovo svim domaćim medijima ovih je dana prenesena vijest o odluci pape Benedikta XVI da osnuje međunarodnu komisiju koja bi pokušala utvrditi činjenice vezane uz fenomen Međugorja. Na čelu komisije bio bi kardinal Camillo Ruini. Pitanje međugorkih događaja vezanih uz navodno ukazanje Blažene Djevice Marije (BDM - Gospe) već gotovo puna tri desetljeća ne prestaje intrigirati domaću i svjetsku javnost, jednako i vjernike i nevjernike. Biskupska konferencija bivše Jugoslavije je na zasjedanju u Zadru 1991. zaključila kako se na temelju dotadašnjih istraživanja ne može utvrditi nadnaravnost događanja u Međugorju, istaknuvši da se slučaj treba nastaviti motriti. Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić na tragu je službenog stava Crkve. Javnost je, generalno gledano, podjeljena s obzirom na navodna Gospina ukazanja; ljudi takvu ideju ili beskompromisno prihvaćaju ili kategorički odbijaju. Podsjetimo; šestero djece iz Međugorja ustvrdilo je da im se Gospa prvi put ukazala 24. lipnja 1981. Pojedine od vidjelica i danas, skoro trideset godina kasnije, tvrde da im se ukazuje Gospa. Do sada se, prema njihovim tvrdnjama, Gospa ukazala preko 30 000 puta! Što je u svemu tome istina?! Procjenjuje se da je Međugorje do sada pohodilo više od 30 milijuna hodočasnika. Za ispravno vrjednovanje međugorskog fenomena potrebno je dobro poznavati povijesnu društvenu, političku, vjersku, crkvenu, teološku, socijalnu i psihološku pozadinu događaja, vremena i prostora o kojima je ovdje riječ. Zapadna Hercegovine od pamtivijeka je bila vjernički, katolički kraj. Tamošnji je čovjek, posebno u socijalističkoj Jugoslaviji, bio prisiljen iseljavati u potrazi za poslom i sigurnošću kojeg mu je komunistički sustav uskraćivao zbog izražene nacionalne i vjerničke svijesti. S druge strane, hercegovački je čovjek duboko povezan sa svojom vjerom i Crkvom koju na tom prostoru još od srednjeg vijeka i predturskog vremena vode svećenici-franjevci. Franjevci su za hercegovačkog vjernika simbol Crkve kojoj pripada. Na neki način franjevci podrazumjevaju kako imaju povijesno i moralno pravo isključivo voditi pastoralnu skrb za tamošnje vjernike. Kada je Austro-Ugarsko Carstvo 1878. godine okupiralo i 1908. godine anektiralo Bosnu i Hercegovinu, u tu je zemlju uvedena redovita crkvena uprava (podjela na biskupije) koja je pod turskom vlašću stoljećima bila onemogućavana. Tako su 1881. osnovane Vrhbosanska, Mostarsko-Duvanjska i Banjolučka biskupija, uz Trebinjsko-Mrkansku koja je nekako preživjela stoljeća osmanlijske vlasti. Tada je određeno da polovicu župa u Mostarsko-Duvanjskoj biskupiji franjevci prepuste biskupskim svećenicima. To se u toj biskupiji ni do danas nije dogodilo premda godine 1976. papa Pavao VI obnavlja dekret pape Lava XIII iz 1881. o prepuštanju polovice hercegovačkih župa biskupskim svećenicima. U međuvremenu dio franjevačkih župnika odbija poslušnost mostarskom biskupu. Do danas devetorica njih upravljaju odmetnutim hercegovačkim župama, premda su izbačeni iz franjevačkog reda i kažnjeni obustavom (zabranom) služenja svetih sakramenta od strane Svete Stolice. Oni funkcioniraju kao zasebna religijska zajednica bez zajedništva s Katoličkom Crkvom. Čak su prije desetak godina bili doveli lažnog biskupa koji je mladima podijelio sakrament Krizme (Potvrde)! Nevaljano, dakako. Tijekom 1970-ih u bivšoj Jugoslaviji dolazi do ublažavanja rigidnog stava komunističkih vlasti prema Crkvi. Tito posjećuje papu Pavla VI 1974. godine. Velika vjersko-narodna slavlja održana su 1976. u Solinu i 1979. u Ninu. Crkva doživljava nutarnju obnovu ponesena reformama Drugog vatikanskog sabora (1962. – 1965.). Za papu 1978. biva izabran Ivan Pavao II. U rano proljeće 1980. umire Tito. Bio je to početak kraja Jugoslavije i komunizma. Samo godinu dana kasnije (1981.) na Kosovu izbijaju nemiri, a upravo te godine, na stogodišnicu uspostave BiH biskupija i naloga da se polovica hercegovačkih župa prepusti biskupskim svećenicima (1881. - 1981.) dolazi vijest da se ukazala Blažena Djevica Marija (Gospa). Gdje? Nigdje drugdje nego u srcu Hercegovine: u Međugorju. (nastavlja se) |