Arhangel
04.03.2010., četvrtak
Lešinari
Ovaj post nastavak je prethodnog koji je, kako se vidi, zainteresirao mnoge čitatelje blog.hr portala. U prethodnom postu nije bilo napisano bog-zna-što, niti je išta od napisanog bio zaključak kojeg već prije ne bismo bili znali, ali zanimanje za post očigledno je bilo potaknuto temom kojom se isti bavio – krahom hrvatskog gospodarstva. To je tema koja, htjeli mi li ne, ima dubok učinak u životu većine nas; običnih, malih ljudi koji pokušavaju preživjeti. I ne samo to, trenutačno kaotično i bijedno stanje našega gospodarstva još će se osjećati dugi niz godina i ne smijemo se varati pričama o „svjetlu na kraju tunela“ ili „perpektivnom turističkom sezonom“, koje nam plasira aktualna državna vlast. Pribrojimo li tome enormno velik vanjski dug zemlje, ni generacije koje dolaze iza nas, koje će biti prisiljene taj dug vraćati, neće se moći iskoprcati iz blata u koje nas je gurnula vrhuška koja nas već dva desetljeća sustavno pljačka. Važan vid naše sveukupne gospodarske i društvene situacije je i privatizacija. S jedne strane, riječ je o sveobuhvatnoj pljački o čemu smo iznijeli stav u prošlom postu. S druge strane, jeste li se ikad zapitali zbog čega je jedan od preduvjeta za pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji bio i taj da stranci smiju kupovati nekretnine u Hrvatskoj pod istim uvjetima kao hrvatski državljani?! Razlog je jasan; kako bi stranci na vrijeme mogli kupiti još uvijek relativno jeftine nekretnine, čija će cijena naglo skočiti ulaskom Hrvatske u EU! A naš mali i osiromašeni čovjek prisiljen je prodavati svoju djedovinu kako bi opstao i djeci osigurao školovanje i kakvu-takvu budućnost. Osim toga, sve druge zemlje imaju pravo na gospodarski pojas. Sve; osim Hrvatske! Zašto?! Kako bi talijanska ribarska flota mogla nesmetano izlovljavati riblji fond na ľ površine Jadrana! Sve su banke u Hrvatskoj u rukama stranaca. Time je Hrvatska postala financijski ovisna o svjetskim financijskim središtima. Svo hrvatsko nacionalno blago je rasprodano. Dok su lukavi Francuzi i Talijani brodogradilišta zadržai u državnom vlasništvu, od Hrvatske se gotovo ultimativno traži privatizacija brodogradilišta. S njima će se dogoditi kao sa sinjskom „Dalmatinkom“ koju su za mali novac kupili talijanski prevaranti – kako bi je uništili. Mutnim poslovima i transakcijama mađarski (čitaj: ruski!) suvlasnici praktički su postali jedini vlasnici INA-e i time monopolisti hrvatskog naftnog tržišta. Tako je Lijepa Naša osim financijska, postal i naftna ovisnica. Na redu je rasprodaja HEP-a. Sva je prilika da će Hrvatska i energetski postati strana kolonija. Na koncu će biti prodani i izvori vode, tog blaga sutrašnjice. Dogodit će nam se što se već dogodilo u Meksiku. Meksikanci su vlastite izvore pitke vode prodali Amerikancima. Sada su Meksikanci žedni pored vlastite vode koju moraju kupovati od američkih (robo)vlasnika. Čeka li i nas slična sudbina?! Domaće pijavice isisale su krv ovoga naroda. Po leš dolaze svjetske grabljivice. |