Arhangel
22.05.2008., četvrtak
Ima li Neretva budućnost?
Prije nekoliko dana u medijima se pojavila vijest kako ruski naftni div Lukoil, sukladno nekom ugovoru potpisanom od tko zna koga, kada i gdje, namjerava u luci Ploče uspostaviti svoj naftni terminal. Time bi Ploče postale glavna luka za uvoz naftnih prerađevina u Bosnu i Hercegovinu. Budući sa su sadašnji skladišni kapaciteti spomenute hrvatske luke premali za takav obim posla, postavlja se pitanje izgradnje novih naftnih terminala i skladišta. Jedna je od mogućih opcija da se takva skladišta izgrade unutar postojećeg kruga koji sadržava ostale lučke sadržaje. Druga je ideja da se terminal sa skladištima sagradi uz brdo Trovro, pored mjesta Rogotina, nadomak luke Ploče.Nakon što su se mediji zadnjih tjedana raspisali o problemima oko nepropisno uskladištenog azbesta, što je slučaj i u Pločama, priča o ruskoj nafti, njenom prekrcaju i skladištenju ponovno je Ploče dovela u prvi plan gospodarskog i ekološkog interesa. Važno je istaknuti kako luka Ploče i dolina Neretve ne predstavljaju pitanja od životnog interesa samo lokalnog stanovništva i vlasti, već su ovo teme o kojima Država mora voditi računa jer njihovo značenje nadilazi okvire Neretve i Dubrovačko-neretvanske županije. Premda je izgradnja luke Ploče gospodarski uzdignula neretvanski kraj, činjenica je da je tim projektom ozbiljno narušena osjetljiva ekološka ravnoteža Neretvanske doline koja je poznata po svojim močvarama, rijekama te biološkoj raznolikosti, što je uvrštava među nekoliko prirodnih fenomena ove vrste u Europi. To je neobičan spoj kamenitih brda, rijeke, močvare i mora koji nudi velike mogućnosti u razvoju seoskog i ekološki prihvatljivog turizma s posebnostima kakve nema ni jedan dio naše obale. Sva je ta prirodna ljepota izgradnjom luke i industrijalizacijom toga kraja narušena, osobito ako se u obzir uzme činjenica da je izgradnja luke i industrijalizacija Ploča uzela maha pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća kada se o ekologiji i prirodnom okolišu uopće nije vodilo računa. Planska socijalistička privreda toga vremena imala je megalomanske zamisli koje nisu ostvarene samo krahom jugoslavenskog gospodarstva i otporom dijela stanovnika toga kraja. Naime, i pored svog zagađenja i velike stope oboljelih od karcinoma, nekadašnje su vlasti propale mastodont-države tijekom osamdesetih godina upravo pored Ploča, kod brda Trovra, bile naumile izgraditi termoelektranu! Takve su sulude ideje i u ono vrijeme komunizma na ulice bile izvukle stanovništvo Neretve u prosvjede. Nedostatak novca i raspad Jugoslavije onemogućile su tu imbecilnu ideju. I prije nekoliko mjeseci nekolicina je hrabrih Pločana prosvjedovala protiv nepropisnog skladištenja antracita i sumpora u luci Ploče, kojeg vjetar raznosi na sve strane te na taj način dospjeva i u pluća stanovnika toga malenog grada. Danas je taj isti lokalitet pored Rogotina zanimljiv i Rusima koji bi na tom pložaju gradili terminal i skladišta. Ljudi ovoga kraja ogorčeni su i rezignirani takvim idejama. Pitaju se zar je moguće da se i u slobodnoj i suvremenoj Republici Hrvatskoj događa da se u sred prirodnog bisera razmišlja o gradnji lučkih i skladišnih objekata za naftne prerađevine!? Realizacija takve ideje značila bi smrt ne samo Neretve kao rijeke koja život znači, već i veću stopu smrtnosti lokalnog stanovništva koje ionako već desetljećima umire od karcinoma, plućnih i kardiovaskularnih bolesti. Pitamo se je li moguće da Vlada Republike Hrvatske nije prepoznala Neretvu kao potencijalni turistički kraj!? Dolaskom autoceste do Ploča ti se potencijali mogu početi ostvarivati. Ono malo neretvanske močvare treba znati sačuvati i prirodi dati priliku da se oporavi od devastacije koju joj već desetljećima nanosimo! Oporavkom i čuvanjem prirode sačuvat ćemo i neretvanske ljude i njihovo zdravlje. To su vrjednote važnije od bilo koje nafte i bilo koje zarade u poslovanju s Rusima ili bilo kime drugim! |