Arhangel
30.05.2007., srijeda
Zločin, kazna i generaliziranje
Prije nekoliko dana pojavile su se u nekim domaćim medijima vijesti kako je engleska televizijska kuća BBC prikazala, a talijanska medijska kuća RAI otkupila dokumentarni film koji govori o katoličkim svećenicima-pedofilima, prikazujući Katoličku crkvu institucijom koja takve zločine zataškava. Tema je vrijedna za osvrnuti se na nju... Najprije treba reći kako svaki zločin zaslužuje suđenje i kaznu primjerenu veličini zla koje je zločinom prouzrokovano. Ima zločina čije su posljedice nesagledive i za koje je teško odrediti dovoljno velike kaznene mjere. U tu kategoriju ubrajamo i zločin pedofilije čiji počinitelji, dakako, zaslužuju jasnu osudu i najtežu moguću kaznu. Tu ne smije biti olakšavajućih čimbenika niti pomilovanja, bez obzira o kojem je profilu ili društvenom statusu zločinca riječ. Sljedeće što u ovom kontekstu valja spomenuti je medijski tretman pedofilije. Uz osudu, treba voditi računa o objektivnom izvještavanju o takvim slučajevima. Nužno je zaštititi sigurnost i dostojanstvo žrtve, njezine obitelji kao i dostojanstvo ambijenta iz kojeg zločinac dolazi. Zbog čega? Zbog jednostavnog razloga što smo mi, potrošači medijskih usluga, skloni površnim procjenama i generaliziranju krivnje. Također smo skloni donositi sudove u stvarimo o kojima malo ili ništa ne znamo. Zbog toga naše prosudbe postaju predrasude koje mnogim nedužnim ljudima zagorčavaju živote. Zbog toga je uloga medija prevažna. Jednako kao što mogu puno učiniti u razvoju društva i dobru svih, mediji mogu društvo pretvoriti u krvoločnu hordu primitivaca željnih odmazde, a pojedincima ili skupinama uništiti živote pretvarajući ih u nedužnu lovinu. Zamislimo sljedeću situaciju; zbog zločina pedofilije zatvoren je i osuđen neki obiteljski čovjek. Postavljamo pitanje: mora li zbog njegovog grijeha biti medijski razapeta cijela njegova obitelj? Ili njegovo susjedstvo? Ili cijela njegova rodbina? Ako je taj zločinac bio npr. odvjetnik, moraju li medijski linč proživljavati svi odvjetnici, ako je bio konobar, moraju li se crveniti svi konobari…? Ovdje je ključno pitanje generaliziranja krivnje. Jesu li svi Nijemci bili nacisti, svi Talijani fašisti, svi Indijanci divljaci, svi Srbi četnici, svi svećenici pedofili…!? Ne želeći ni jednog krivca braniti, ne možemo se oteti dojmu da je u spomenutim medijima na djelu upravo generaliziranje krivnje, i to ciljano. Kao da se želi reći da je Katolička crkva leglo pedofilije i da je svaki svećenik zlostavljač djece. Čudi nas da isti mediji nisu naručili istraživanje koliki je postotak pedofila u svim oblicima životnog poziva: koliko je pedofila među oženjenim ljudima, koliko ih je među samcima, koliko ih je među pripadnicima drugih religija i njihovim (oženjenim) vjerskim službenicima, ima li ih i koliko među pravoslavnim (oženjenim) svećenicima…? Zbog čega novinare nikad ne zanima koliko je pedofila među samim novinarima (kojih je u svijetu na milijune), koliko ih je među raznim drugim zvanjima i zanimanjima: među liječnicima, nastavnicima, odgojiteljima, sportašima, glumcima, pjevačima, ekonomistima, burzovnim mešetarima, odvjetnicima, poštarima, zidarima, farmerima, službenicima, vojnicima… Ili mediji izdvajanjem Crkve žele diskreditirati samo one koji imaju ikakve veze s njom!? Ponavljamo; ne želimo braniti ni jedan zločin, ali isticati samo zla djela pripadnika samo jednog zvanja praktički ih pripisujući svima koji s tim zvanjem i Crkvom kao institucijom imaju ikakve veze, medijski ih ističući tako da se dobije dojam stihije koja, kao, prijeti svakom djetetu koje se nađe u njihovim «raljama» očiti je znak zlonamjerne medijske kampanje. Zamislimo samo kako se osjećaju toliki aktivni članovi Crkve koji na različite načine pomažu u crkvenom radu u obrazovanju, pastoralu, socijali, kulturnim i drugim ustanovama vezanima uz Crkvu! Ili svećenici koji svoj život žrtvuju radeći s bivšim ovisnicima, starcima u zapuštenim zaselcima, s prognanicima i izbjeglicama u bespućima Sudana i Ruande… Kako se oni osjećaju stigmatizirani u medijima zbog zločinaca koji su svoja nedjela prikrivali svećeničkim kolarom!? Pojavu pedofilije među svećenicima treba promatrati u okvirima pojave te nastranosti u kontekstu svih društvenih sfera. Kada BBC ili bilo koja medijska kuća provede i prezentira takvo istraživanje, stručno verificirano od strane sociologa, psihijatara, psihologa, teologa, politologa i sl., moći ćemo donijeti ispravan sud o razmjerima toga zla. Uvjereni smo da bi takvo istraživanje, pod uvjetom da je objektivnoi sveobuhvatno, pokazalo da su moguće pedofilske sklonosti u redovima svećenika jednake takvim sklonostima u bilo kojoj sferi društva, ako ne i manje. Zar je netko toliko naivan (ili zlonamjeran!?) pa da misli da među npr. nastavnicima, pomorcima ili kuharima ima manje osoba pedofilskih sklonosti, ili da ih nema, a da su samo "crnomantijaši" negativci!? Jasno distanciranje od takvih pojedinaca kao i medijska istinoljubivost pokazali bi da je pedofilija zlo koje nije uvjetovano životnim pozivom, institucijom u kojoj se djeluje ili radnim mjestom, već sklonostima takvih pojedinaca kojima je mjesto u prikladnim ustanovama. Ovakav pristup učinio bi svijet boljim mjestom za našu djecu, a Crkvi i svim drugim institucijama omogućio uspješnije i sretnije izvršavanje svoje misije. |