Arhangel
21.05.2007., ponedjeljak
Capella Sistina u Splitu
U katedrali Uznesenja Marijina i svetog Dujma u Splitu u nedjelju posijepodne svečanu je misu pjevao Papinski zbor «Sikstinska kapela» (Capella Musicale Pontificia Sistina). Riječ je (bila) o duhovnom i kulturnom događaju izuzetne vrijednosti. U XV. Stoljeću papa Siksto IV. reorganizirao je Kolegij papinskih pjevača kojemu je od tada jedina zadaća postala pjevati u papinskoj liturgiji. Tako je nastao zbor poznat pod pojednostavljenim nazivom Sikstinska Kapela (Capella Sistina). To je zbor koji u cjelini pjeva samo one mise koje predvodi papa. U drugim prilikama taj zbor može pjevati mise uz neki drugi zbor, ili samo dijelove mise, a nikada samostalno (ako to nije papinska misa). Zbor se sastoji samo od muških pjevača od kojih je 20 odraslih i tridesetak dječaka uzrasta do 12 godina, tzv. Pueri Cantores. Zbor od 1997. godine vodi msgr. Giuseppe Liberto kojeg je na to mjesto imenovao Ivan Pavao II. Svake godine zbor putuje u neku zemlju održati koncerte. Ove je godine to Hrvatska, zahvaljujući diplomatskoj umješnosti hrvatskog veleposlanika pri Vatikanu dr. Emilija Marina. Sa zborom je u Hrvatsku doputovalo dvadesetak veleposlanika akreditiranih u Rimu pri Svetoj Stolici. Ovo je bila prilika i za hrvatsku kulturnu i turističku promociju jer je Capella Sistina održala koncerte u Zagrebu i Dubrovniku te sudjelovala u pjevanju mise u Splitu. Nekadašnji Diolecijanov mauzolej u Splitu, današnja katedrala, bila je premalena za primiti sve one koji su htjeli sudjelovati u ovom duhovno-kulturnom događaju. Narav ovog slavlja zahtjevala je da se ono održi upravo u katedrali, a ne u nekoj velikoj, ali umjetnički ili povijesno manje vrijednoj crkvi. U misi su uz Capellu Sistinu pjevali pjevači Katedralnog zbora, kao i Zbor bogoslova kojima je ravnao katedralni kapelnik mo. Šime Marović. Misu na latinskom jeziku predvodio je nekadašnji ministar vanjskih poslova Svete Stolice kardinal Jean-Louis Tourran uz splitskog nadbiskupa msgr. Marina Barišića. Atmosfera je u toj maloj i drevnoj katedrali bila prekrasna. Iako je čitavi događaj kasnio petnaestak minuta, vrijedilo je čekati. Pjevala se Missa de Angelis, gregorijanskim načinom u dva kora: Capellu Sistina te Katedralni te Zbor bogoslova. Katedralom se razlijegao pjev grla odraslih i djece, u glazbenom «razgovoru» dvaju korova i kardinala na latinskom jeziku. Osjetio se dašak sjajne prošlosti, kulture i profinjenosti. Zvonjava zvona, zvuk orgulja i dim tamjana ambijent su dodatno učinili jednako mističnim koliko i sjajnim. Naravno, domaćini nisu žalili truda pohvaliti se «najstarijom katedralom na svijetu», dok su gosti, diplomatski kako već sami znaju, zahvaljivali na sjajnom gostoprimstvu. Naravno da su se gradski i županijski političari natiskali u prve redove crkve kako bi «vidjeli i bili viđeni», opet kako oni sami već to znaju… Vrijedilo je biti, čuti i doživjeti usprkos sparini i vrućini koja je u «najstarijoj katedrali na svijetu« vladala tog nedjeljnog poslijepodneva. I neka mi sad netko kaže da električne gitare, udaraljke, obične gitare ili bubnjevi mogu biti dostojna zamjena za ljepotu koju sakralnom prostoru donosi gregorijansko ili klasnično polifono pjevanje! |