U katedrali Uznesenja Marijina i svetog Dujma u Splitu u nedjelju posijepodne svečanu je misu pjevao Papinski zbor «Sikstinska kapela» (Capella Musicale Pontificia Sistina). Riječ je (bila) o duhovnom i kulturnom događaju izuzetne vrijednosti.
U XV. Stoljeću papa Siksto IV. reorganizirao je Kolegij papinskih pjevača kojemu je od tada jedina zadaća postala pjevati u papinskoj liturgiji. Tako je nastao zbor poznat pod pojednostavljenim nazivom Sikstinska Kapela (Capella Sistina). To je zbor koji u cjelini pjeva samo one mise koje predvodi papa. U drugim prilikama taj zbor može pjevati mise uz neki drugi zbor, ili samo dijelove mise, a nikada samostalno (ako to nije papinska misa).
Zbor se sastoji samo od muških pjevača od kojih je 20 odraslih i tridesetak dječaka uzrasta do 12 godina, tzv. Pueri Cantores. Zbor od 1997. godine vodi msgr. Giuseppe Liberto kojeg je na to mjesto imenovao Ivan Pavao II.
Svake godine zbor putuje u neku zemlju održati koncerte. Ove je godine to Hrvatska, zahvaljujući diplomatskoj umješnosti hrvatskog veleposlanika pri Vatikanu dr. Emilija Marina. Sa zborom je u Hrvatsku doputovalo dvadesetak veleposlanika akreditiranih u Rimu pri Svetoj Stolici. Ovo je bila prilika i za hrvatsku kulturnu i turističku promociju jer je Capella Sistina održala koncerte u Zagrebu i Dubrovniku te sudjelovala u pjevanju mise u Splitu.
Nekadašnji Diolecijanov mauzolej u Splitu, današnja katedrala, bila je premalena za primiti sve one koji su htjeli sudjelovati u ovom duhovno-kulturnom događaju. Narav ovog slavlja zahtjevala je da se ono održi upravo u katedrali, a ne u nekoj velikoj, ali umjetnički ili povijesno manje vrijednoj crkvi. U misi su uz Capellu Sistinu pjevali pjevači Katedralnog zbora, kao i Zbor bogoslova kojima je ravnao katedralni kapelnik mo. Šime Marović. Misu na latinskom jeziku predvodio je nekadašnji ministar vanjskih poslova Svete Stolice kardinal Jean-Louis Tourran uz splitskog nadbiskupa msgr. Marina Barišića.
Atmosfera je u toj maloj i drevnoj katedrali bila prekrasna. Iako je čitavi događaj kasnio petnaestak minuta, vrijedilo je čekati. Pjevala se Missa de Angelis, gregorijanskim načinom u dva kora: Capellu Sistina te Katedralni te Zbor bogoslova. Katedralom se razlijegao pjev grla odraslih i djece, u glazbenom «razgovoru» dvaju korova i kardinala na latinskom jeziku. Osjetio se dašak sjajne prošlosti, kulture i profinjenosti. Zvonjava zvona, zvuk orgulja i dim tamjana ambijent su dodatno učinili jednako mističnim koliko i sjajnim.
Naravno, domaćini nisu žalili truda pohvaliti se «najstarijom katedralom na svijetu», dok su gosti, diplomatski kako već sami znaju, zahvaljivali na sjajnom gostoprimstvu. Naravno da su se gradski i županijski političari natiskali u prve redove crkve kako bi «vidjeli i bili viđeni», opet kako oni sami već to znaju…
Vrijedilo je biti, čuti i doživjeti usprkos sparini i vrućini koja je u «najstarijoj katedrali na svijetu« vladala tog nedjeljnog poslijepodneva. I neka mi sad netko kaže da električne gitare, udaraljke, obične gitare ili bubnjevi mogu biti dostojna zamjena za ljepotu koju sakralnom prostoru donosi gregorijansko ili klasnično polifono pjevanje!
Post je objavljen 21.05.2007. u 20:31 sati.