Arhangel
04.12.2006., ponedjeljak
Zlostavljači u školi
U jednoj trogirskoj osnovnoj školi došlo je do napete situacije kada su roditelji učenika drugog razreda odbili svoju dječicu poslati na nastavu. Razlog njihovom postupku bilo je ponašanje jednog školarca koji je djecu u tom razredu zlostavljao tukući ih, čupajući ih za kosu, bacajući im knjige, kidajući im bilježnice, smetajući nastavu dernjavom, pljuvanjem i psovkama upućenim učiteljici. Ta sitaucija bila je nepodnošljiva čak i kada je pored dječaka s očitim poremećajem u ponašanju bio zadužen sjediti mladić na civilnom odsluženju vojnog roka. Roditelji djece iz tog razreda nisu imali drugog izbora nego odbiti poslati svoju djecu u školu gdje bi i dalje bila izložena neprestanom teroriziranju od strane spomenutog dječaka. Zašto su roditelji bili prisiljeni reagirati na tako drastičan način? Upravo zbog tromosti i neučinkovitosti školskog sustava! Zašto je školski sustav neučinkovit i trom? Zato što u njemu sjede, čast iznimkama, jednako tako u glavu bolesni trutovi i žene koje sjede, lakiraju nokte i raskravljuju se na onim stolicama koje ih svakim danom sve teže podnose. Kao što ih svaki danom sve teže podnose i djeca. Dječak koji u trogirskoj školi uzrokuje probleme u cijelom slučaju zapravo nije kriv. Iz tko zna kojih razloga, u čemu su ulogu vjerojatno imali obiteljski i možda čak školski odnosi, dijete pati od poremećaja ponašanja. Škola u Trogiru u koje je upisano to dijete, kako se kasnije pokazalo, uopće nije zatražila dokumentaciju o djetetovom psiho-fizičkom zdravlju u trenutku kad je prebačeno iz Čakovca, gdje je do tada živjelo, u Trogir. Ova dokumentacija nije provjerena jer su tete koje su za to zadužene u to vrijeme ispijale kavu, tračale i gledale telenovelu poslije podnevnih vijesti. Ceh njihove neodgovornosti plaćala su djeca iz razreda, koja su mjesecima zlostavljana. Na njihove vapaje nitko, što je očito, nije odgovarao. Jer one koji su za tu djecu u školi odgovorni nije bilo briga. Oni su štrajkali za veće plaće. Zamislite samo kako biste se vi osjećali da vam dijete kući konstantno dolazi frustrirano, tužno, s poderanim knjigama, uplakano i da ne želi ići u školu! Kako biste se osjećali? Opisani je primjer samo jedan od mnogih. Za razliku od većine, ovaj je primjer dospio u medije zbog reakcije roditelja. Što je s tolikim drugima? Naše su škole prepune djece s poremećajima u ponašanju. Djeca bivaju frustrirana zbog tolikih problema u koje je zapala suvremena hrvatska obitelj i društvo i njihova psiha reagira na način agresije koja je zapravo usmjerena samoobrani, njihova agresija u školi je manifestacija njihova nutarnjeg svijeta opterećenog doživljajima kod kuće. Zato ta djeca nisu kriva; krivi su odrasli, kriv je truli i korumpirani školski, zdravstveni, policijski i pravosudni sustav. Krivi smo mi. Žrtva su djeca. Jeste li znali da su natječaji za radna mjesta u našim školama mahom unaprijed namještenih rezultata? Jeste li znali da se u našim školama godinama čuvaju radna mjesta za ciljane osobe, bez obzira na njihovu (ne)kompetenciju? Jeste li znali da diplomirani pedagozi (čast iznimkama) uopće ne znaju što se od njih na radnom mjestu očekuje? Da ne znaju pravu sliku učeničkih profila? Jeste li znali da za upasti na radno mjesto u mnogim školama treba platiti veliki mito? Jeste li znali da gotovo svaka škola ima nastavnike koji psihički ili fizički maltretiraju vašu djecu? (Sjetite se slučaja u školi u Makarskoj od prije nekoliko dana!) Jeste li znali da su u našim školama djeca bogatih roditelja («tatini sinovi») povlaštena; poklanjaju im se ocjene, opravdavaju izostanci bez isprike? Da neke učiteljice u školama svoje životne frustracije liječe na vašoj djeci…? Jeste li znali da je ovih pitanja daleko više nego što u jedan post može stati…? Nastavnik koji je završio neki tečaj zakivanja čavala u «socijalističkom samoupravljanju» i na osnovu toga predavao tehnički, godinama je tukao učenike. Drugi ih je udarao po glavama i povlačio ih za kosu, vrijeđajući djevojke na spolnoj osnovi… U istoj školi zlostavljači među učenicima bili su zaštićeniji od ugroženih životinja jer su im tate imali novaca i veza. Takvi zlostavljači, za razliku od djeteta iz trogirskog slučaja, nisu patili od poremećaja ponašanja, nego su to činili zbog neodgoja i puke obijesti. Činili su to jer je školski sustav bio i ostao trom. Znali su da se bez posljedica mogu i smiju tako ponašati! Zato su svi drugi učenici živjeli pod konstantnim terorom. Naravno, dijete u takvom ambijentu jedva da može učiti. Jer su tatini sinovi ionako na kraju školske godine imali najbolje ocjene. Razumije se, ne na osnovu znanja. Poslije srednje škole mahom su «studirali» u inozemstvu. Baš kao autoubojica iz Makarske koji je života lišio dvije djevojke prije par godina na pješačkom prijelazu. I on je tatin sin. Danas, iako polupismeni i sa trbušinom kao pivska bačva, oni sjede u foteljama u kojima su, dok smo bili djeca, sjedili njihovi očevi. Takvi su očito podobni svakom sustavu. Sjetite se ovih riječi kad vaše dijete sutra krene u školu… Ono nosi teret daleko veći nego što vi to slutite. |