Arhangel
09.04.2006., nedjelja
Veliki tjedan
Korizmeni su dani u kojima na intenzivan način ulazimo u samu završnicu ovog svetog vremena pokore,razmišljanja i dirljive molitve; približavamo se Velikom i Svetom tjednu muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Promišljajući ove čudesne i dirljive misterije koje nam liturgijska godina stavlja pred oči, čovjek ne može ostati ravnodušan s obzirom na silnu emocionalnu nabijenost i toliku bremenitost tih spomena svojom posebnom znakovitošću, a nadasve ljubavlju koja se sa tog drveta križa izlijeva na sve ljude tako nesebično, tako sebedarno. Ti su dani Velikog tjedna obilježeni posebnim osjećajem koji u nama budi spomen muke i smrti Isusove; to su osjećaji fasciniranosti, upravo jedne posebne očaranosti i zadivljenosti, ispremiješani s osjećajima strahopoštovanja, udivljenja i veličajnosti događaja kojih se u tim danima spominjemo. Na poseban je način u mediteranskom kulturnom krugu izražena ova emocionalna obojenost Velikog tjedna, gdje sve vrvi kompleksnim iskazivanjem vjere i pobožnosti, tuge i nade, racionalnog i emocionalnog, živo obojenog folklorom kombiniranim sa uživljavanjem u temeljne životne situacije smrti i umiranja.Stoga je Veliki tjedan blizak svakom čovjeku, bez obzira na stupanj vjerskog uvjerenja ili religijskog obrazovanja, jednostavno zato što je tema patnje, smrti i umiranja tako stvarna u životima svakog od nas iz roda Adamova. Iskustvo patnje uvijek je bilo blisko čovjeku na ovim našim stranama, na poseban način čovjeku koji živi u meditaranskom menatalitetu snažno obilježenim emocionalnim, čuvstvenim. Stoga ne čudi da je tema Kristove muke i smrti bila snažan motiv za stvaranje osobitog pučko-crkvenog glazbeno-liturgijskog i folklorno-liturgijskog izraza u većini naših kontinentalnih i obalnih sredina, kao i čitavog kršćanskog svijeta, napose Sredozemlja. Sama tema Kristova uskrsnuća ni približno nije imala takvog utjecaja na vjerničkog crkveno-pučkog genija da ga potakne na stvaranje izraza koji bi oslikao taj preveliki Kristov misterij; to se nije dogodilo iz jednostavog razloga jer čovjek nema iskustvo uskrsnuća, dok ga iskustvo patnje, umiranja i smrti prati tijekom čitavog ovozemaljskog životnog hoda, pa je onda i razumljivo da su upravo to teme o kojima i u kojima čovjek na izvanjski način može izraziti svoje nutarnje doživljavanje takvih trenutaka. Križevi, barjaci, ferali, baklje i svijeće u nadolazećim danima biti će nezaobilazan prizor u našim crkvama po slikovitim mjestima otoka i priobalja. U starim kamenim crkvama odjekivati će tugaljive melodije «Gospinog plača», psalama i «Tužaljki Jeremije proroka»; preostale bakice koje još nose tradicionalnu crninu zgurene u polumračnim kutevima na koljenima će se udarati o prsa dok se bude orilo iz grla okupljenih:«Prosti nami, Gospode, prosti nami…» Na Veliki petak svećenici će se prostrti pred svetim oltarima, biti će otkriveni do tada zastrti križevi uz pjevanje:»Evo drvo križa, na kojem je visio Spas svijeta!», a zatim će ih svi okupljeni u crkvama cjelivati. U svetu noć muke Isusove krenuti će procesije sa križevima pod crnim velovima uz ferale sa svijećama. Po ulicama, kroz kalete i između polja odjekivati će prijekori Kristovi:»Puče moj, što učinih tebi…», a ljudi će u prozorima svojih kuća paliti lučice da osvijetle Kristu put… Tko nije doživio Veliki tjedan u nekom od naših otočnih ili priobalnih mjesta, puno je propustio. Svo bogatstvo duhovnog i umjetničkog izraza koje u tim danima zasja nije moguće opisati u nekoliko rečenica; to je iskustvo koje se treba doživjeti proživljavajući ga. Zapravo, to iskustvo ne može stati u riječi… U njemu se doživljava nešto posebno, misterium tremendum et fascinosum pred kojim čovjek ostaje zadivljen i čije dojmove nosi duboko u srcu svaki put kada pogleda sveti križ Kristov. |