Ubojita košulja....

Pir...

Piroman....

Piromanija = znanost koja proučava munjevit nestanak novca u novčaniku...

Opet pir.....

Pobiga sam ranije s posla, ukrca se na ferry i krenia prema Zadru... 14.30h.
Rampa je zastenjala u Zadru u 16.05, dok su na domjenak već lagano počeli pristizati gosti.U dodiru s asfaltom pritisna sam papučicu i polovne mišelinke zacvilile su na zaprepaštenje svih turista pobližnjeg kruzera...

Bolia me ku***..


Doleti sam u stan, izvuka odijelo..koje je bilo u dobrom stanju i pomolio se lagano Bogu prilikom izvlačenja košulja....daj Bože da ne moram peglat....

Bile su su prihvatljivo neispeglane....

Tad je nastupila ona vječna dilema... obuć košulju dugih rukava u kojoj mogu bezbrižno opusti svoj mali pivski drobić ili kratku košulju strukiranu, ( picolovka ) u kojoj ću mora drža dah cilu večer....

Odlučia sam odma odbacit dilemu, duboko udahnio i obuka kratku crnu Zarinu košulju, stajala je mnogo bolje nego što sam se nada...

Od sriće naglo sam izdahnio.... masni pojas struka kao višegodišnja nagrada ljubitelja pive svom silinom poput tsunamija uzdiga se od prsnog koša pa krenila munjevitom brzinom prema zatvaraču hlača....

Posljednje dugme nije izdržalo....

Uz nečujan lom, dugme je proparalo zrak u sestrinoj sobi precizno pogodivši zrcalo, ostavilo nezaboravljiv trag na njemu...7 godina nesreće....

Kad te oće oće....

Odlučio sam se ipak za tu strukiranu, ipak mi je lipo stajala samo ću mora drža dah kojih 8-9 sati...al ako me tko napizdi uvik mogu ispusti dah i mrtvo hladno ga ustrijelit dugmetom....


Uzea sam materi konac i iglu i prišia rezervno dugme, divia sam se svojoj umjetnosti šivanja, iskusnoj domaćici vjerojarno minus dvojka za mene umjetnost....

Kad sam bio spreman za polazak bilo je već prošlo 17.00h ... prema pozivnici svatove bi moga pričekat pred crkvom....

Mislio sam se već, tip top sređena Argitula dočekat će svatove pred crvkvom, erupcija slavlja na moju pojavu....

Parkira sam iza crkve, i kulerski se naslonio na ulaz da me mogu prvog uočiti kad počnu dolazit svatovi....bilo je sve kao po loju jer nigdje nije bilo nikog i trebalo ih je samo dočekat....

Do njihovog dolaska bilo je još 20 min... frajerski sam zapalija cigaru....

10 min.... palim drugu....

5 min.... palim treću....

1 min... palim četvrtu....

kasne, palim petu....

kasne, 10 min... palim šestu..

kasne, 13 min ... uviđam nemam više cigara, vadim pozivnicu,


..... svoju ljubav okrunit će brakom 06.09.2013 godine u crkvi sv. Ante Padovinskog u 17,30h....

okrećem se ka crkvi....

(vrijeme stvarnosti usporeno)

Šire mi se zjenice....ispada mi pozivnica..... moj pogled na oglasnoj ploči župe.....

.....Župa Sv. Alozija Stepinca......



kasnim, 16 min.... palim gume.....


Nego .... svak moze pobrkat Antu Padovanskog i Alozija Stepinca... jel tako? ili nije.. ?

Pir je bio dobar, spiza dobra, curice dobre, bend dobar... alkohola u izobilju Hrv-Srb 1-1.. oni se vinčali, što sam ja uredno propustija... sve u svemu dobro.

E dugme je izdržalo, al cipele su mi zaklale gležnjeve... jedva san dočeka kad sam mrtav pijan skinija cipele i bacia se na postelju....

Tad sam emotivno i jaaaako osjećajno saznao da materi nisam vratio onu iglu kojom sam šivao dugme....


I btw... jutros se nisam probudio u mamurluku.... probudia me otac jer nam je stiga kamion drva za ogrijev...


Groovy baby....


A.

Oznake: piroman