26

utorak

srpanj

2011

emocije iz case vina



U nekoj drugoj situaciji nikad nebih pisao ovakav post jer to nije ljudima zanimljivo,al jednostavno boli me dusa i moram.....

Malo sam u emotivno nestabilnoj veceri.... ( jedna od onih)...i znam da ovo nije post za citanje al moram se malo izjadat sto mi je na dusi.

Ja sam covjek koji svakog dana kad zaspi utone u snove i oni su najcesce predivni,volim sanjati.Za razliku od dana kad me more emocije i u snovima uzasno patim.
Da me netko pita reko bih da nije prosao dan a da se ne sjecam sna.Al ovih dana cini mi se kao i da ne sanjam,ne mogu vam opisati koliko sam sretan zbog toga.Možda je to zbog posla i premalo sna kojeg imam na raspolaganju...al drago mi je da ne sanjam jer bojim se snova koji dolaze.
Bojim se draga, da cu te u snovima vidjeti s nekim drugim,bojim se da cu te uzaludno dozivati a moje rijeci nitko nece cuti.... tako me toga strah.
Uzasno mi falis i boli me sto ti to ne mogu reći ... jer me strah da ne zelis cuti to.

Idem leć i pomolit se da si mi dobro, i da sve ovo na kraju ispadne dobro...jer ni sam neznam kamo ovo vodi,ali znam sto zelim i nadam se ......

Volim te, kako da ti to kažem.

Priznajem da ni sam neznam sto radim...al dajem najbolje od sebe...i boli me sto ti to ne vidis,a strah me da se udaljavas od mene...

Znam da sam pogrijesio,i svjestan sam sto gubim ali znam da to ne zelim izgubiti.

Vjerujem u ljubav, a ti si ona i zato vjerujem u tebe i u nas.Da mozemo nadic se nad svime ovim nevoljama i ostvariti ono o cemu smo mastali.

Ja cu ostat jak, i dobar covjek. I nadati se da nisi odbacila sve ono sto smo imali.

Jer trebam tvoju snagu a ti moja krila da letimo zajedno.


tvoj A.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.