Ovaj blog je namjenjen svima koji ga imaju volje čitati.... u njemu možete doznati razmišljanja autora i baciti pogled na njegov svakodnevni život...

Moje pjesme,moji snovi...


Free counters

- odbrojavanje je počelo 01.04.1982
bar tako piše u papirima
da...da na prvi travnja...na čuveni aprililili
- po horoskopu sam ovan,što mi odaje
ljepi karakter...dušica od čovjeka
- upisao sam fax krajem prošlog stoljeća
a brzinom davanja ispita mogao bih ga završiti
u narednom stoljeću
- pomalo sam kratkovidan pa nosim leće,a
postoji mogućnost da i lošije čujem na jedno
uho,samo nisam siguran na koje
- definitivno hiperaktivan
- hipohondar
- strastveni numizmatičar i filatelista
- voli putovanja ali mrzi putovati
alergičan na autobuse
- volim ne lošu knjigu i ne loš film
o dobroj knjigi i dobrom filmu ne mogu
izraziti osjećaje na papiru
- poprilično zabavan i komunikativan da
i u dobroj namjeri znam upilati ljude
- dan započinjem u lokalnom cafeu pijuckajući
kavicu i čitajući dnevnu štampu
- volim more,crvenu boju i dalmatinsku klapu
- znoji mi se oko svaki put dok gledam film
...poruka u boci....
- od ljubimaca imam psa,dvije seke i kućnog
pauka iza kompjutera
- i za kraj možda tužno ali istinito
ja Vjerujem u ljubav

Klapa Cambi - Moje izgubljeno blago


Da mi te još jednom vidit. Smokvu zrilu punu šesti. Prije nego ću osidit Da mi te još jednom sresti. Da mi te još jednom taknit. Tilo sakrit ti od bure, more moga bi razmaknit. A ne mogu tvoje škure. Za mladost vrimena niman , a za ljubav fali srca. Puklo je ka tvrda stina pa bez tebe jedva kuca. Pasali su lipi sati i odnili ča in drago. Ti se smiluj pa mi vrati moje izgubljeno blago. Ti se smiluj pa mi vrati, moje izgubljeno blago .......


Samo čovjek

Nisam ratnik da bi vjerovao u pobjedu.Nisam državnik da bi vjerovao u silu.Nisam pjesnik da bi vjerovao u slavu.Nisam vjernik da bi vjerovao u trublje anđeoske na posljednjem sudu.Nisam pokajnik da bi očekivao milost.Nisam očajnik da bih priželjkivao smrt. Ja sam čovjek,začet u sljepilu strasti,u mraku utrobe porinut u vrijeme za mučno trajanje.Dali su mi da put radosti i boli ( više boli, manje radosti) i dva oka da gledam mučenje i dva uha da slušam jecanje najmukotrpnijih bića koje je izmislio i plač i smijeh. I usta su mi dali da žvačem gorki zalogaj. I jezik da govorim: jao! Dali su mi ruke da gradim i rušim, da grlim i ubijam. I noge da bježim kad me progone, i sam da progonim. Imam srce da bih trpio jače od svih životinja. Imam razum da bih se mogao nadati sutrašnjem danu koji bi mogao donijeti nešto radosti. A kad radosti ne bude, opet ću se nadati i lažima ispunjavati misli svoje da bi mi san pao na oči. I sanjat ću da sam živ z a u v i j e k. Ali probudit će se tada Polifem-kiklop jednooki i navalit će golemi kamen spilju moga sna i neće biti izlaza. Zgrabit će me nešto strašno, ogromno i probudit ću se u rukama ljudoždera......

Ranko Marinković "Kiklop"



Želite mi pisati??
Pišite...
argitula@gmail.com