07
utorak
studeni
2006
Pjesma jednoj ljubavi
Ljubav jest i ostaje najvišom poezijom prirode.Šteta što nalikuje aleji koja samo jednom cvjeta. WEBER
Pjesma jednoj ljubavi ne zaslužuje
da je ja napišem.
Njoj si potrebna i ti draga.
Milujući te pogledom dok spavaš
pored mene,ruku zapletenih u kosi
rasutoj po jastuku,
puštam noć
da uđe kroz prozor da obavije
tamom bjelinu tvog tijela.
Tvoj dah i moj uzdah
mješaju se negdje,
u noći ljubeći se
strasno,nama nedostižno.
Čujem more,oslušni.
Val za valom donosi čudnovati spokoj.
Šum bora što se njiše?
Ne,moja ljubljena spava pored mena.
Ponekad mislim kako je to sve samo san
jer ljubav takva meni je nedostižna.
Želim te u svakom pogledu tvom,
u svakom uzdahu tvom,
dodiru tvom.
Saznanje da si samo moja odzvanja u
ludilu labirintom mojih osjećaja i
traži izlaz sa tog puta koji vodi u propast.
Toliko te volim da se bojim ovog života.
Života što mi uvijek donosi tebe!
A.
komentiraj (1) * ispiši * #
