arahna

nedjelja, 29.10.2006.

bit će dobro..

jučer sam se zapitala gdje je granica iznenađenja
koje nam život može prirediti?
ima li uopće granice? ili je jedino što nam je preostalo
živjeti svaki dan kao da je posljednji? ali doslovno..
dogođaj koji je većini obilježio ovaj vikend, a i mnoge buduće
događaje natjerao me na takvo razmišljanje.
razmišljanje koje me navodi da svaku sekundu, minutu i sat
iskoristim za nešto dobro, pozitivno i ispunjeno, koje me
tjera i gura dalje, da na život gledam kao na nešto neprocjenjivo i jedinstveno,
a opet tako krhko i varljivo!

Petra i njena sestra uvijek su bile pune života!
jednostavno bezbrižne i svojeglave.,zbog toga ih i volimo!
samo jedan trenutak nepažnje egoističnog i nabrijanog "friškog"
vozača sve je uništio. sada nepomično leže u bolnici, bez mogućnosti
da njihova pozitivna energija dođe do nas! da nas koji ih neizmjerno volimo
i molimo za njih..
i znam da će biti dobro. znam da ću se ponovno smijati Petrinim
provalama, i čudnim navikama. znam da će je profesorica iz biologije
ponovno slati da baci onu nesretnu žvakaču i da će joj profesorica povijesti
ponovno reći kako može ne znati nešto što smo već bezbroj puta ponovili.
već je mogu zamisliti kako ispušta one simpatične, čudne
zvukove, kako priča o novim poznanstvima i različitim situacijama
u kojima se našla. sigurna sam da će se sve vratiti na staro!
s vremenom hoće..

nadam se da znaju koliko nam znače.
koliko ih volimo i kako su važan dio naših života.
znam da će znajući to lakše prolaziti kroz sve ovo!
nadam se da to znaju.. da naše molitve i pozitivnost dolazi do nje.
nadam se da su obje svjesne kako nam život bez njih ne bi bio život.
samo jedna velika praznina..
i zbog toge će ostati tu! i ponovno biti neizbrisiv dio nas,
i svega onog gdje su ostavile svoj trag.

HAPPY UPDATE petra i dijana su bolje!!! petra je došla k svijesti
više informacija možete dobit na ovom linku

četvrtak, 26.10.2006.

fly away..just like a bird!

prva stvar:
nemam ja ništa protiv lanaca sreće, koji nose hrpu ljubavi, sreće, poljubaca, dečkiju i sličnih stavri koje čine ljude sretnima. u redu je da se ljudi nekada zažele takvih stvari i da im ovakva pisamca i slične stvari bude nadu, i priznajem, kad dobijem mailom sličan tekst uvijek ga proslijedim.. onako, jer nikad se ne zna, možda mi se stvarno posreći.
unatoč tome, vrhunac moje začuđenosti bio je kada sam zapravo shvatila kako ogromna količina ljudi te tekstove zapravo i prosljeđuje..nije mi jasno, pa šta je među nama toliko nesretnih i nezadovoljnih svojim životima?! ne razumijem, jednostavno ne. šta mislite da će vam ljubav vašeg života pokucati na vrata dok ćete vi mahnito prosljeđivati tekstove na što više blogova. a ne..ne živimo u svijetu filma. probudite se ljudi! ako vi samo nešto ne poduzmete nitko drugi neće! zato, preuzmite lijepo stvari u svoje ruke, ostavite se tipkanja, copy-pastanja i u akciju
sretno!

dalje..druga stvar:
život je prekratak da bi se uzrujavali glupavim stvarima kako to obično biva. nešto što bi svi trebali naučiti i dobro savladati je prihvatiti stvari onakvima kakve jesu. jednostavno se prepustiti onom čudnom osjećaju koji će nas na kraju dovesti do nekog željenog cilja. i misliti pozitivno!
voljeti sebe i druge, baš onakve kakve jesu. veseliti se novom danu i slatko se nasmijati u lice svim onim malo manje lijepim stvarima koje nam nosi. pomoći ako smo u mogućnosti, pozvati onog slatkog dečka iz škole na kavu, pozdraviti staru bakicu koju svaki dan srećemo na putu iz škole i jednostavno joj uljepšati dan. male, a opet dovoljno velike stvari da nam ispune dan.
i opet smo slobodni..
napraviti ono što nas izdvaja od drugih je baš ono što će nas približiti njima!



jesmo li spremni?.
ajmo saznat

by the way.. trenutno se osjećam baš lijepo! nema
više negativnih osjećaja.
valjda zato jer sutra idem van..napokon..

subota, 21.10.2006.

trčim, polaganim korakom..

nemam inspiracije. ne znam zašto. a ne znam ni šta mi je.
jako sam si nezanimljiva u zadnje vrijeme. ne znam o čemu da pišem.
o nekim stavovima oko kojih će se sve svesti na svađe koje MRZIM!
možda o nekim svakodnevnim stvarima koje već svi znaju, i o kojima se raspravlja
na većini blogova.

a da započnem temu o sebi? o tome kako provodim dane, i o tome što volim, a
što ne volim? dosadno. vjerujte mi!

možda o svom ljubavnom životu. e da, to bi bila zanimljiva tema, svi volimo
čitati o ljubavnim problemima i radostima! ALI-niš od toga-
moj ljubavni život ne postoji! šta je to uopće ljubavni život?!



nepoznanica..jedno veliko NE ZNAM!

gubim se..odraz u ogledalu..jednostavno ne postoji!



gledam se, a ne vidim onu
bezbrižnu malu plavušu u njemu! do kada?
ne znam ni to.

gubim se u brojevima, definicijama, pravilima ponašanja.
već sam izgubljena u moru obaveza i zadataka koje sam si zadala.
više ne razlikujem važno od ne važnog. dobro od lošeg.
lijepo od ružnog.
sve je ravno.

primjećujete?
ne. nema veze.

četvrtak, 12.10.2006.

svakoj ženi treba malo samopouzdanja, zadovoljstva i snage da krene u novi dan.,
pa evo cure, možda vam ovo uljepša ove naporne školske dane, i podsjeti vas koliko ste zapravo-važne!

Jedan je dječačić upitao svoju majku: "Zasto plačeš?"
"Zato što sam žena" -odgovorila je. "Ne razumijem" - rekao je dječak. Mama ga je
samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš".
Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez
ikakvog razloga?" -"Sve žene plaču bez ikakvog razloga" - bilo je
jedino što je tata znao reći.
Dječačić je odrastao i postao muškarac, i još uvijek se pitao zašto
žene plaču. Naposljetku je nazvao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je: "Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?"
Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu morala je biti posebna. Dao
sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet
dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da
podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti, nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je
njezino dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svoga muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegovog rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega.
I napokon, dao sam joj suzu da je isplače. To je samo na njezino korištenje
kad god joj zatreba. Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći
koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene
mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce - mjesto gdje
stanuje ljubav.




SVAKA BI ŽENA TREBALA IMATI:

Staru ljubav za koju može zamišljati da joj se može vratiti.
Jednu koja je podsjeća kako je daleko stigla.
Dovoljno novca da se odluči iseliti ili iznajmiti stan, čak i ako joj to ne treba.
Nešto savršeno za obući ako je šef ili udvarač pozovu na sastanak.
Mladost za koju će biti zadovoljna da je ostavi za sobom.
Dovoljno sočnu prošlost o kojoj će joj biti drago pričati u starosti.
Shvaćanja da će jednog dana dozivjeti starost i malo novca ostavljenog na strani.
Komplet šarafcigera, bežićnu bušilicu i prsluk od crne čipke.
Jednog prijatelja koji ce je nasmijavati i jednog koji ce joj dozvoliti da plače.
Dobar komad namještaja koji nitko prije nje nije imao.
Komplet od 8 tanjura, čaša na nožicama i recept za obrok zahvaljujući
kojem će se njezini gosti osjećati počašćeni.
Životnu priču po kojoj nije snimljen film.
Osjećaj da sama kontrolira svoju sudbinu.

SVAKA ŽENA BI TREBALA ZNATI:

Kako se zaljubiti a da se ne izgubi.
Kako da napusti posao, raskine s ljubavnikom i suprotstavi se prijatelju
a da ne uništi prijateljstvo.
Kada da se trudi jače, a kada da ode.
Kako da se dobro provede na zabavi na koju nikad sama ne bi odlučila doći.
Kako da traži ono što želi na način na koji će to najprije dobiti.
Da ne može promijeniti dužinu listova, širinu bedara ili prirodu svojih roditelja.
Da njezino djetinjstvo nije bilo savršeno... ali je završeno.
Što treba i što ne treba raditi za ljubav.
Kako da živi sama... čak ako joj se to ne sviđa.
Kome može vjerovati, kome ne može i zašto to ne treba primati osobno.
Što može i što ne može postići u jednom danu, jednom mjesecu i jednoj godini.

ponedjeljak, 09.10.2006.

sigurna u to..

Plavo nebo iznad nas,
Poput leptira tvoja voljena
U tvojoj ruci držim spas
Dugo godina sanjam miris taj
Snovi s tobom zovu me
A dodir tebe me izluđuje
Sigurna u to da te volim
Sigurna u to da si stvoren za mene..

Jesam. Sigurna sam.
Zapravo, oduvijek sam i bila. Sigurna u tebe.
Sve ono što jesi. I ono što ćeš biti.
Možda nisam leptir. Niti ću biti. Nemoj se zavaravati.
Nisam savršena. Više ne.
Bila sam savršena. U tvojim očima.
Samo tamo. Jednom.



Sad sam sigurna. U to. Ne znaš o čemu pričam?
Možda je i bolje tako. Jednostavno ne znati.

Pogledaj gore. Onaj prvi stih. Vidiš?
Sve je istina..
Osim jedne stvari. Pogađaš?
Ne, ne želim ti otkriti. Znaš zašto?
Zato što se ne mogu sama pomiriti s istinom.
Ne želim da je ti znaš. Jer ako je otkriješ,
postat ćeš svjestan toga. A onda je gotovo. Sa svime.

A ja ne želim da bude gotovo.
Želim te bez srama pogledati u oči. Smijati se tvojim
ispadima. Bez srama ti reći da si jednostavno glup.
Onako, kroz šalu. Iako to ne mislim. Pa da se kasnije
smijemo tome. Zajedno.

..sve je drugo manje vrijedno
ove ljubavi..

Misliš li i ti tako?
Ne, nemoj mi reći. Ne želim znati.
Jednostavno ne.


..puni ljubavi, istom željom svezani..

Jesmo li?

subota, 07.10.2006.

sweet seventeen..

napokon.
mislila sam da ću gledati svijet drugim očima. ali ne gledam.
sve je isto. ništa se nije promijenilo. još uvijek sam ona ista zbunjola.
plavuša sa upadljivim smijehom. još uvijek se zaljubljujem u sekundi. kroz pogled.
budem povrijeđena banalnim stvarima. mislim kako će svijet biti bolji i vedriji.
i hoće. ako ja to želim i ako si ja taj svijet učinim boljim.
previše sam pozitivna? a znam.,



i baš sam ponosna na svojih 17 godina. jako.
ponosna sam na to što imam prijatelje koje volim i za koje znam da
su uvijek uz mene.
ponosna sam na to što se uvijek izvučem sa ispitivanja. ponosna sam na
to šta nekada uspijem izvući trojkicu iz matematike, fizike i kemije, što znam
razlikovati dobre stvari od loših.
ponosna sam što sam napokon upoznala sebe. svoje mogućnosti, dobre i loše strane,
i što znam kako to najbolje iskoristiti.
i možda sam luda šta svoj rođendan trošim na "bezvezne" stvari.
ali, možda ja želim da one budu dio njega. da ga učine ljepšim i potpunijim!



na kraju, puno, puno hvala vama šta ste došli jučer, hvala na svim čestitkama,!
baš sam uživala! :))

utorak, 03.10.2006.

napokon..dišem punim plućima!

dosadan si. ma gle, ne zanimaš me..
bacaš tu neke prazne fraze, postavljaš glupa pitanja,
ponašaš se prema meni kao da sam kraljica..
nisam kraljica, shvati! nemoj me tretirat kao princezicu, ne volim to.
gadi mi se. sve. kad se svijet vrti oko mene. luda sam, znam.
al ne pašeš mi. jednostavno ne!
forsaš taj neki razgovor koji ne vodi ničemu.
očekuješ od mene da budem nešto što nisam. daj nemoj! al ozbiljno ti velim!
misliš da si zgodan, vjeruj, nisi.. zapravo, možda bi mogao proć,
al ne znači da se moraš ponašat umišljeno, kao da svaka čeka na tebe!
nije istina..
kad bi te bolje upoznala, pobjegla bi. baš kao i ja!
baš si jadan. al stvarno, jadan..
i ko ti je dao da me zoveš "plavušo"?!
daj mi to objasni..
ne znaš? hoćeš da ti kažem?
nitko.
ko si ti da mi daješ nadimke?
nitko.
daj odi više..pusti me na miru! stvarno si naporan..
aj..
ma ozbiljna sam skroz!
daj ajde. stvarno si potrošen! do bola..
neki jadan ostatak. ne trebaš mi!
mogu ja i bolje!
dečko.. baj baj!



....A ja sam slušala
i glavom klimala
ideš mi na živce
i ti i tvoje priče

Teško te podnosim
iz sobe izlazim
trebam cugu, ti me
tretiraš k'o slugu

Nakon čase dvije
sve zvuči lošije
po glavi vrte mi se šeme
da si skratim sve probleme

Dosta mi je, ne trpim te
ne mogu kontrolirat' se
prič'o mi je tata
o nekom ganu iz rata

Kopam ladice
tražim jer skriven je
bez spletaka
samo sa par metaka

Napokon dišem punim plućima
napokon sam slobodna
nakon svega što sam si dopustila
zadnji potez povlačim ja
napokon dišem punim plućima
napokon sam slobodna
i predobro je da bih popustila
više nikada

Neću ti glumit' ovcu
ovisna o tvom novcu
i neću gubit' snove
zbog budale ove

Rekla sam pusti me
daj šuti molim te
rekla sam previše
sad je red da riješim te...