nedjelja, 29.10.2006.
bit će dobro..
jučer sam se zapitala gdje je granica iznenađenja
koje nam život može prirediti?
ima li uopće granice? ili je jedino što nam je preostalo
živjeti svaki dan kao da je posljednji? ali doslovno..
dogođaj koji je većini obilježio ovaj vikend, a i mnoge buduće
događaje natjerao me na takvo razmišljanje.
razmišljanje koje me navodi da svaku sekundu, minutu i sat
iskoristim za nešto dobro, pozitivno i ispunjeno, koje me
tjera i gura dalje, da na život gledam kao na nešto neprocjenjivo i jedinstveno,
a opet tako krhko i varljivo!
Petra i njena sestra uvijek su bile pune života!
jednostavno bezbrižne i svojeglave.,zbog toga ih i volimo!
samo jedan trenutak nepažnje egoističnog i nabrijanog "friškog"
vozača sve je uništio. sada nepomično leže u bolnici, bez mogućnosti
da njihova pozitivna energija dođe do nas! da nas koji ih neizmjerno volimo
i molimo za njih..
i znam da će biti dobro. znam da ću se ponovno smijati Petrinim
provalama, i čudnim navikama. znam da će je profesorica iz biologije
ponovno slati da baci onu nesretnu žvakaču i da će joj profesorica povijesti
ponovno reći kako može ne znati nešto što smo već bezbroj puta ponovili.
već je mogu zamisliti kako ispušta one simpatične, čudne
zvukove, kako priča o novim poznanstvima i različitim situacijama
u kojima se našla. sigurna sam da će se sve vratiti na staro!
s vremenom hoće..
nadam se da znaju koliko nam znače.
koliko ih volimo i kako su važan dio naših života.
znam da će znajući to lakše prolaziti kroz sve ovo!
nadam se da to znaju.. da naše molitve i pozitivnost dolazi do nje.
nadam se da su obje svjesne kako nam život bez njih ne bi bio život.
samo jedna velika praznina..
i zbog toge će ostati tu! i ponovno biti neizbrisiv dio nas,
i svega onog gdje su ostavile svoj trag.
HAPPY UPDATE
petra i dijana su bolje!!! petra je došla k svijesti
više informacija možete dobit na ovom linku