četvrtak, 26.10.2006.
fly away..just like a bird!
prva stvar:
nemam ja ništa protiv lanaca sreće, koji nose hrpu ljubavi, sreće, poljubaca, dečkiju i sličnih stavri koje čine ljude sretnima. u redu je da se ljudi nekada zažele takvih stvari i da im ovakva pisamca i slične stvari bude nadu, i priznajem, kad dobijem mailom sličan tekst uvijek ga proslijedim.. onako, jer nikad se ne zna, možda mi se stvarno posreći.
unatoč tome, vrhunac moje začuđenosti bio je kada sam zapravo shvatila kako ogromna količina ljudi te tekstove zapravo i prosljeđuje..nije mi jasno, pa šta je među nama toliko nesretnih i nezadovoljnih svojim životima?! ne razumijem, jednostavno ne. šta mislite da će vam ljubav vašeg života pokucati na vrata dok ćete vi mahnito prosljeđivati tekstove na što više blogova. a ne..ne živimo u svijetu filma. probudite se ljudi! ako vi samo nešto ne poduzmete nitko drugi neće! zato, preuzmite lijepo stvari u svoje ruke, ostavite se tipkanja, copy-pastanja i u akciju 
sretno!
dalje..druga stvar:
život je prekratak da bi se uzrujavali glupavim stvarima kako to obično biva. nešto što bi svi trebali naučiti i dobro savladati je prihvatiti stvari onakvima kakve jesu. jednostavno se prepustiti onom čudnom osjećaju koji će nas na kraju dovesti do nekog željenog cilja. i misliti pozitivno!
voljeti sebe i druge, baš onakve kakve jesu. veseliti se novom danu i slatko se nasmijati u lice svim onim malo manje lijepim stvarima koje nam nosi. pomoći ako smo u mogućnosti, pozvati onog slatkog dečka iz škole na kavu, pozdraviti staru bakicu koju svaki dan srećemo na putu iz škole i jednostavno joj uljepšati dan. male, a opet dovoljno velike stvari da nam ispune dan.
i opet smo slobodni..
napraviti ono što nas izdvaja od drugih je baš ono što će nas približiti njima!
jesmo li spremni?.
ajmo saznat 
by the way.. trenutno se osjećam baš lijepo! nema
više negativnih osjećaja.
valjda zato jer sutra idem van..napokon..