četvrtak, 31.08.2006.
vrijeme leti, prebrzo..
da, da..
gorka istina.,još malo pa ponovno u nove školske pobjede, a možda i poraze..tko zna!
najgori je prvi dan!
sjedimo u klupama, raska nam priča istu onu priču kao prošle i pretprošle godine, mi zurimo u prazno, razmišljamo o tome što nismo, što jesmo i što smo mogli napraviti tijekom praznika. žalimo za vremenom koje je prozujalo, čini se, kao u sekundi.,
kao da sam još jučer sjedila u dvorani za tjelesni i čekala da napokon zazvoni to iritirajuče zvono i da napokon izađem van-slobodna!!
ponosna sam na sebe i na ono što sam napravila tijekom ljeta..dodala malo "odjeće" u svoj ormar(ako ste čitali prošli post shvatit ćete), otkrila posao koji me osvojio prvoga dana, upoznala nove ljude, i bolje upoznala one stare poznanike,.ali ne, lektiru pročitala nisam :)
to ipak ostavljam za neki drugi put..neko drugo ljeto..
bilo je i loših stvari koje sam odlučila ostaviti iza sebe, ne zaboraviti, ali zamaranje njima ostaviti za neko drugo vrijeme!..
i da znate- baš mi je super!!
nek potraje..makar još malo, taj osjećaj zadovoljstva-baš ga volim :)
pusa od črnkice
utorak, 22.08.2006.
jesam li ja ili nitko?
U zadnje vrijeme po blogovima čitam tekstove koji nam "pomažu" pronaći sebe, svoju osobnost, svoje "ja"! Isto tako nailazim na puno optužbi da netko nema svoje "ja", kako uopće može živjeti s time, zašto se napokon ne pronađe?! Iz svega toga, slobodno mogu zaključiti da se MI jako volimo baviti tuđim životima i problemima, bez obzira na svoje koje uopće ne pokušavamo riješiti. za sebe mislimo kako nam ništa ne fali, a drugima bi dali 50 "must have/do" stvari koje će ih učiniti potpunima, jednostavno- ljudima!
Ovih dana sam razmišljala(malo za promjenu:) i shvatila neke stvari:
1.) Svi smo mi kompletne osobe od malih nogu zahvaljujući roditeljima i stvarima kojima nas oni uče!
2.) Odrastanjem i upoznavanjem novih ljudi i stvari kroz godine samo se nadograđujemo i obnavljamo-sebe kao osobe! Znate onako..imate ormar pun odjeće koju iz godine u godinu obnavljate..sve je isto, a opet na neki način različito i osvježeno! Kužite?!
3.) Ono što nosimo izvana ne određuje našu osobnost, već ono što imamo U sebi!
Jedna od stvari koje moramo naučiti osim onoga čime će nas za 2 tjedna opet gnjaviti profesori je-živjeti! Prihvatiti tuđe mane, nedostatke i vrline! Prihvatiti to da se drugi ne moraju prilagođavati nama i zbog toga ih još više cijeniti jer oni imaju sebe, svoj stav, mišljenje!
U ovom razdoblju većina nas se još traži..ne u duhovnom već u materijalnom smislu! Pridajemo puno više pažnje tome kako ćemo biti procijenjeni prema prvom dojmu, ne trudimo se više ni upoznati ljude oko sebe. šteta..mislim da time propuštamo mnogo lijepih stvari i uspomena! Zaboravljamo to da materijalno nije vječno! Zamislite bakicu od 90 godina u crnoj majci na kojoj neki okorjeli sado-mazo pjevač zubima gricka šišmiša, ili možda u traper kratkom šoseku i dekoltiranoj majci! Nisam sigurna jesam li ja malo neinformirana o ovom današnjem društvu, ali stvarno nikad nisam naišla na tako nešto! Ljudi se pamte po svojim djelima, dobrim ili lošim, blesavim provalama, pametnim izjavama, čvrstim stavovima, bezobraznim ili pijanim ispadima., to je ono što trebamo čuvati i njegovati!
Voljeti sebe i druge zbog njih samih..
Hodaj
Naucila si živit, tico lijepa
od svakoga ne primit ruku pomirenja
i počinjes razumit' prvi puta
da jedno smo na vani, a drugo smo iznutra
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori
i tko će to izvagat svaki puta
koje rići vratit', a koje čes progucat
I straj te izgovorit nakon svega
da godinama živis s nekim koga ne znaš
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Mozda se ipak sve u dobro pretvori
Zašto nosiš oblak iza lipog lica
viruj, bit će sve u redu, i za svako slovo
ti ne traži krivca
u sebi il' u meni
u svemu
jer slomit' će nas to
Hodaj! Nebo strpljive voli
Hodaj! Možda se ipak sve u dobro pretvori...
pusa od črnkice
petak, 18.08.2006.
the komp is back! jeah!
nije me bilo 100 godina, znam.. al imam i opravdanja! da, da!!
1.) komp mi je crko i nisam ga mogl koristit par dana!
2.) nisam imala inspiraciju za pisanje postova!
3.) bila sam kod frendice za Veliku Gospu i sljedećih dana zbog manjka ćorke nisam bila u stanju nešt napisat!
etooo..
jel dosta?
e sad..naslov nema beš prevelike veze s "pametnim stvarima" kojima ću vas obradovati. on je samo izraz moje sreće šta se vratio..!
idemo ispočetka:
1.) Velika Gospa!
bilo je super, super! skupili smo se najprije kod janić i tamo odradili sve što se odraditi trebalo
, a nakon toga krenuli u središte zbivanja.
srela sam puno ljudi, upoznala puno ljudi, malo smo ćaskali, malo plesali i takooo..
vratili smo se oko 3, zaspali oko 4, a u međuvremenu se dobro najeli roštilja! he he!
bilo je najsić!
2.) moreee!!
u glavnim ulogama ponovno janić i moja malenkost, čast da budu nositelji sporednih uloga ovoga puta dobili su ni više ni manje nego - penzići!
da..dobro ste pročitali!
najprije se trebalo ići u Pulu, pa se plan promijenio i destinacija nam je trebala biti Crikva, da bi na kraju završili u Malinskoj!
na putu do tamo i natrag naslušale smo se svih mogućih lovačkih priča kojih bi se i lovci posramili..
a šta smo janić i ja u međuvremenu radile.. sunčale se, kupale, malo komentirale, škicale zgodne dečkiće i tako..
bilo nam je veri najs!
eto toliko za sada..
nije da mi se baš piše nešto..
pusa od črnkice
četvrtak, 10.08.2006.
koliko smo praznovjerni?
Sigurna sam da ste svi vi barem jednom u životu bacili novčić u fontanu s nadom da ćete u budućnosti doživjeti nešto lijepo, ili da ćete možda sresti osobu koja će vas ostaviti bez daha. Još sam više sigurna da ste barem jednom naglo zažmirili kad ste ugledali malog, nedužnog, crnog mačića kako nevino prelazi cestu!
Da, i ja sam među tim ljudima, (ne)ponosno priznajem! Već sam se mnogo puta zapitala zbog čega je uopće došlo do tih praznovjerja koja ljude čine toliko zaluđenima. Je li to zato što su bili toliko nesretni da im je bacanje novčića u fontanu davalo jedinu nadu, ili im je život možda bio toliko dobar i samim time dosadan, pa su ga izmišljenim nositeljima loše sreće željeli začiniti?
Ne znam odgovor na to pitanje, ali mora da im je mašta itekako radila, i to jako dobro, kada su se ta praznovjerja održala čak do danas, i još uvijek su u svojoj punoj snazi! Postoje ljudi koji će vam uvijek reći da to nisu nikakve gluposti, već da moramo čvrsto vjerovati u to, čak sam se i sama par puta u to uvjerila. Ne znam je li to bila puka slučajnost ili stvarnost (iako potajno priželjkujem da je ipak bilo ovo prvo), no bilo je zbilja dojmljivo. Ali, to je ipak moje skromno mišljenje i zaključivanje koje nema nikakve veze sa znanstvenom stranom, koja to objašnjava ovako:
Prije mnogo stoljeća naši su preci željeli objasniti neke njima nepoznate i misteriozne okolnosti i zbivanja. Primjerice, vrlo im neobična pojava bila je sjena za vrijeme sunčanog dana za koju su vjerovali da je-duša. U skladu s tim, stvorili su vjerovanje da će im duša biti oštećena ukoliko netko baci nešto na tu sjenu. Odatle dolazi praznovjerje kojem svi ponekad podliježemo. Praznovjerje povezano s ovim drevnim vjerovanjem je ogledalo i slučaj u kojem je ono razbijeno. Svima nam je dobro poznato da je kazna za takvo nešto 7 dugih godina nesreće, jer u ogledalu se vidi naš odraz-sjena-duša. Pitanje je vjeruje li današnji, moderan čovjek u takvo nešto? Hm..ne znam baš, ali sigurna sam da vlasniku 3 automobila, 2 tvornice, i 5 kuća ne bi bilo baš svejedno da mu se razbije ogledalce. Ipak, na kocku bi došlo svo njegovo bogatstvo. Šalu na stranu, sve to zavisi od osobe do osobe. Neki vjeruju kako im je život i bez zvijezde padalice besprijekoran, dok neki mole Boga da imaju gumb pri ruci u slučaju da ugledaju dimnjačara. Ipak, moramo biti svjesni da smo mi samo krojači svoje sreće, i ako mi čvrsto vjerujemo u nešto to će se i dogoditi..bilo to dobro, ili nešto loše..,
NEKA POZNATIJA I MALO MANJE POZNATIJA PRAZNOVJERJA :
Ako prođeš ispod ljestava, doživjet ćeš nesreću.
Kad ti crna mačka prijeđe put, najavljuje nesreću.
Dimnjačar nosi sreću i treba se uhvatiti za gumb kad ga vidimo.
Ako vidiš zvijezdu padalicu, doživjet ćeš sreću.
Petak 13. je nesretan i općenito se broj 13 smatra nesretnim.
Ako si nekog posjetio, izađi kroz ista vrata kroz koja si ušao, u suprotnom ćeš doživjeti nesreću.
Hukanje sove najavljuje smrt.
Razbijeno ogledalo donosi sedam godine nesreće.
Za sreću u ljubavi na Novu godinu treba odjenuti crveno donje rublje.
Nesreća je ako u kući otvoriš kišobran.
Kad zazvone zvona, novi anđeo je dobio krila.
Kad žaba uđe u kuću, donosi sreću.
Ptica u kući je predznak smrti.
Ako vidiš pauka do podneva, doživjet ćeš sreću.
Želiš li biti sretan i dugo živjeti, sa sobom uvijek nosi žir.
Kad pas jede travu, padat će kiša.
Kad štakori bježe s broda, brod će potonuti.
Ako kartaš, nikako nemoj sjediti prekriženih nogu – to donosi nesreću u kartama.
Ako kartaš i u prostoriji je pas, sigurno će se dogoditi neka svađa.
Djeca rođena sa zubima postat će ekstremno sebična.
Ako ti ispadne češalj dok se češljaš , doživjet ćeš neko razočaranje.
ponedjeljak, 07.08.2006.
I'm back!!
ok, brijem da sam već jednom imala ovaj naslov al nije bedara!
vratila sam se doma, u svoje malo, slatko selo, crvena kao mali jadranski račić, ili ako vam je draže lignjica na žaru..jer za račiće nisam sigurna dal su crveni, onak prije bi bili narančasti..a lignjice su onak fino, crvene i prepečene..
no da..opet pričam bzvz!
bila sam u Kijecu, to vam je neko selo kraj Omišlja. od plaže smo bili udaljeni 30m, al se nismo baš kupali na njoj pošto je more bilo uglavnom hladno i imali smo pogled na naftovod. a kad sam već počela nabrajat nedostatke plaže, ne mogu da ne spomenem plutajuće vrećice od kviki grica i ostalih papica u moru.. nije da ne volim kviki gric, al opet, nije mi baš tolko drag da bi se kupala s njim.
sva sreća, Omišalj i Njivice su samo 10 min vožnje od našeg apartmana tako da smo svoje potrebe što se tiče kupanja zadovoljili na tamošnjim plažama, a posjetili smo i Lošinj.
jedina stvar koja me zbilja fascinirala bilo je nebo..naime, apartman nam je bio okrenut točno prema suncu u vrijeme njegova zalaska tako da sam stvarno uživala u tome, a i u periodu lošeg vremena pokazalo je još neke svoje oblike i mogućnosti u kombinaciji s morem tako da sam još više uživala
i još nešto nevezano uz moj odlazak na more..
danas malo zujim po netu i naiđem na članak o tome kako naši ljudi na Jadranu koji iznajmljuju apartmane tjeraju Hrvate kako bi imali mjesta za Talijane na način da lažno govore kako su im sve sobe i apartmani popunjeni..
na nekin način je u redu to što si ljudi žele zaraditi jer su, kako kažu, Talijani bolji u trošenju novca, ali opet..tjerati svoje ljude da bi smjestili strance..to stvarno nije u redu. a da ne spominjem samo kako se oni odnose prema nama kada dođemo u Italiju..
pričala mi je frendica koja je tamo bila na maturalcu da se njih 100 moralo kupat na plažici širine 3 metra,. e pa onda stvarno mislim da nisu zaslužili takav gospodski tretman kod nas!
i na kraju, s obzirom na visinu cijena koje se sve više pojavljuju na Jadranu, uskoro im ni oni neće moći dati puno više novca..
možda nisam u pravu, ako netko zna više neka me ispravi, ali to je moj stav!
pusa od črnkice