S unutarnje strane...

utorak, 25.09.2007.

Jesen

Kuda god da krenem, ljepota posvuda! Do jučer me je ljubilo more, a danas mi šapuće šuma. I voćnjaci, i polja…

Podijelit ću s vama nekoliko prizora…

Image Hosted by ImageShack.us

Možda da komentiram ovu posljednju fotografiju. Šetnja šumom, koja počinje točno tu, na rubu dvorišta, pa stotinjak metara gore, dolje – i za manje od pola sata, eto pune košare gljiva!

Velike gljive oko košare valjda prepoznajete – to su sunčanice, izvrsne na koji god način želite. Ali, na početku košare, gljiva koju većina ljudi ne poznaje – zlatača, latinski Xerocomus Chrysenteron (iako, tu ima i još koja gljiva iz porodice Xerocomus – podstavka i smeđi baršunovac). Te ćemo osušiti – dobre su za miješanje s drugim gljivama, za u varivo ili juhu.

A na vrhu košare, pregršt crno sivih mrtvačkih trubača. Ne, nemojte se bojati, više su nego jestive! To je jedna od najaromatičnijih gljiva koja raste u našim šumama. Ne možete promašiti niti ju zamijeniti s nekom otrovnom. Ipak, što zbog imena, što zbog izgleda, ljudi ju izbjegavaju. Šteta, jer kad bi sad otišao u šumu na još sat vremena, vratio bih se s barem desetak kilograma trubača. Rastu u grmovima, na velikim površinama – ponekad naiđete na desetak kvadratnih metara prekrivenih crno-sivim tepihom. Samo kleknete i berete. Bogom dano! Kad se dobro osuši – traje godinama. I mali savjet za zainteresirane: ne pretjerujte s njom. U malim količinma je afrodizijak kakvog nema. U velikim… uh, bolje da ne pričam!

Ah, što je lijep ovaj svijet! wave

25.09.2007. u 19:10 • 12 Komentara • Print • #

subota, 22.09.2007.

Oproštaj s ljetom: daskom do sedam otoka

Red je s ljetom oprostiti se kako valja. Nisam znao kako ću to učiniti, sve dok ljeto nije odlučilo oprostiti se od mene! Posljednji dan ljeta donio je pustolovinu koja se pretvorila u pravi pravcati ritualni događaj. Neočekivano, ali tim slađe!

Prognoza za vjetar nije obećavala previše. Srećom, ovaj put nije bila točna. Već negdje oko podne burin je skrenuo na pravi pravcati ljetni maestral! Dar s neba; posljednji poljubac Boginje vjetra koja je ove godine bila vrlo darežljiva prema meni.
Za tri i pol sata neprestalnog jedrenja prešao sam 65 kilometara i posjetio čak sedam otoka Šibenskog arhipelaga.

PS Sada je već običaj da više o tome potražite OVDJE!

22.09.2007. u 22:13 • 2 Komentara • Print • #

srijeda, 19.09.2007.

I još jedan...

Može li vjetar biti prejak? Baš sam jučer, izlazeći iz mora prepunog juga, na primjedbu nekog promatrača da je vjetar prejak, glatko odgovorio da je to nemoguće! Međutim, već sljedeći dan, bura u Karinu me demantirala. Plus 40 čvorova vjetra ostavilo me bez snage nakon pola sata, a moja oprema pokazala se daleko prevelikom za udarce vjetra. Uzgred, bila je to usamljena vožnja – cijeli zaljev se pjenio samo za mene. Nije to bila bezazlena pustolovina – dva, tri puta ostao sam na sredini Karinskog mora, pritišćući jedro u more, dok se bijela izmaglica dizala oko mene. Ljudi se tako utapaju, pomislio sam, od prejakog vjetra podigne se vodena prašina i ne može se disati…

Dalje? Dalje je OVDJE!

19.09.2007. u 22:35 • 3 Komentara • Print • #

utorak, 18.09.2007.

Savršen dan

Savršenog dana ne bi moglo biti bez dobrog jedrenja na dasci! Za mene, takav dan počinje prilično rano, u onom miru tik poslije zore. Zatim slijedi malo razgibavanja i meditacija, a nakon toga sjedam za kompjuter, te provodim tri do četiri sata pišući… što god već pišem. Danas, 18.09.2007, negdje sam usred nove knjige, u kreativnom naponu zbog kojeg mi prsti lete tipkovnicom, pokušavajući slijediti misli. Međutim, prava stvar počinje nakon toga, oko deset sati ujutro, s jugom koje je sve jače i koje obećava barem tridesetak čvorova. Ako je još i sunca…

Hoćete još? MOŽE!

18.09.2007. u 22:53 • 4 Komentara • Print • #

petak, 14.09.2007.

Vratili su se!

Kakva sreća! Vratili se "moji" dupini! Upravo sam bio s njima, malo smo se zabavljali, oni u moru, a ja na čamcu, kao i obično...
Bilo ih je desetak, velikih i snažnih. Vidim, dobro im je došao ovaj jednomjesečni izlet. Gdje god da su bili, bilo im je dobro.
Neke od njih prepoznajem, a bilo je i par, čini mi se, nepoznatih. Ili su to možda oni koji su ranije bili bebe, pa su sad narasli. Hm...
Kako bilo da bilo, danas je sretan dan!

14.09.2007. u 15:23 • 4 Komentara • Print • #

nedjelja, 09.09.2007.

Windsong

Vjetar je šapat naše majke Zemlje
Vjetar je ruka našeg oca Neba
Vjetar motri naše patnje i zadovoljstva
Vjetar je Boginja koja je prva naučila letjeti
Vjetar nosi dobre i loše plime, tka tamu, najavljuje zoru
Vjetar nam donosi kišu i gradi za nas dugu
Vjetar je ispjevala prvu pjesmu
Vjetar pokreće ljutnju i upozorava
Vjetar donosi miris svježe pokošene livade
Vjetar je trkačica na bijelim konjima
Ali i slatki okus ljubavi u sporom ljetnom danu
Vjetar poznaje pjesme gradova i kanjona
Gromove s planina i huku mora
Vjetar daje i oduzima jutra
Vjetar je simbol svega što je slobodno

Poželite dobrodošlicu Vjetru i mudrosti koju daje
Slijedite njen poziv kad zapjeva ponovo
Neka vas njena struja okružuje u srcu i duši
Podignite svoje lice i pjevajte s Vjetrom!

Pjesma vjetra (John Denver)

PS
Tajanstveni je prozor udaljen samo jedan klik...

09.09.2007. u 11:44 • 8 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.