S unutarnje strane...

petak, 24.08.2007.

Pekmez od šljiva

Nakon dugog vremena na par dana sam se vratio u svoju bazu, na sjever, usred polja i šuma. Ajme, kakve li razlike! Jedan dio moje duše je u onom plavetnilu, a drugi ovdje, u dubokom zelenilu. Na žalost, tamo, u plavom, više nije bilo ni jednog jedinog sata u danu, a da se jasno i glasno ne čuje da su ljudi posvuda naokolo. Ovdje, u zelenom, mir i tišina kakva se rijetko nalazi!

I bez obzira na plavu mi dušu, jedva sam čekao da se vratim. Ni ovog nema nigdje osim baš ovdje – i za ovo bi se moglo reći da nikakvi novci to ne mogu platit!

Danas ujutro, ovo je prvi prizor na kojeg sam naišao: Lela, naša kuharica i hraniteljiica, u dvorištu pod nadstrešnicom kuha pekmez od šljiva! Neki dan su svi bili u voćnjaku i nabrali, pa, priličan broj kilograma. A sad se to lijepo čisti, vatrica ispred kotla gori, a pekmez će biti prirodan, bogomdan, bez šećera, konzervasa i bilo kakve kemije – ajme, već sad svi oblizujemo prste!

Što još reći? Ovakve prizore više ne možete vidjeti samo tako. Ali kod nas će, ako sve bude u redu, biti česti! Pa, tko voli u gradu, usred smogom zagušenog osinjaka, neka mu. Meni je ovo gušt da većeg nema!

A tek pekmez… mmmmm…








PS
Ovdje ima još fotkica i priča o ajvaru i pekmezu!

srijeda, 22.08.2007.

Nema ribe, nema dupina, ali...

...ima ljudi.

Jučer sam razgovarao s jednim starijim čovjekom iz Šibenika. Ulovio je dvije bijedne ribice, pa se žalio na današnja vremena. Ispričao mi je kako je prije samo dvadesetak godina Šibenski kanal bio prepun riba koje se mrijeste gore, više uz Krku. Dupini su ulazili unutra, sve do Šibenske luke. A danas im nema ni traga. Sve se izlovilo i još se lovi, kočaricama kupljenim od Talijana, koji su svoj dio mora propisno očistili, pa prodali koče našima.

Nekad je, kaže on, bilo dovoljno otići pedesetak metara čamćićem pa učas uloviti kilu, dvije za ručak, koliko ti triba. Danas - ništa.

Zatim sam pored Obonjana i Zmajana naišao na dvije kilometarski duge mreže. Treba još riba, još i još, pa makra ih ne prodali, makar ih bacili i makar uništili sve, dok ne ostanemo samo mi... ako ostanemo.

Vjerojatno su te mreže otjerale "moje" dupine, i mogu se samo nadati da su upravo oni ti koji su otišli u Karin. Za sada, još ih nema natrag...

četvrtak, 09.08.2007.

Dragi Adriane,

Žao nam je, ali nismo više mogli ostati. Morali smo otići na neko mirnije mjesto. Vidiš i sam što se događa; svakoga dana je sve više i više brodova, sve više i više ljudi. Tako nekako izgleda vaša autocesta, zar ne? A to je bio naš dom, još do nedavno… I vidiš, buku koju stvaraju svojim prejakim i prijetećim motorima bismo još i podnjeli, ali njihove misli i osjećaje… to je već nešto sasvim drugo.

Te su nam misli otkrile mnogo toga o ljudima. Mnogi od nas ne mogu vjerovati da se to događa, da netko može toliko pogriješiti. Ali, moramo se miriti s istinom: ljudi doista to čine i odlučni su u namjeri da istraju na svom putu. Iz godine u godinu bit će ih sve više i više i više… Pojest će plavetnilo! Uništit će ga…

Dragi Adriane, nismo te mogli čekati danas. Otišli smo. Još ima nešto čistih i mirnih mjesta, iako ih je sve manje i manje. Žao nam je, ali neko vrijeme se nećemo vidjeti jer tamo gdje idemo, tebi bi nas bilo teško pratiti.

Želimo ti reći još nešto, iako ne znamo ima li to nekog smisla. Ne znamo koliko ti možeš pomoći jer sada znamo da drugi ljudi ne čuju i ne vide. Mi im možda izmamimo osmjeh na lice, ali oni ne razumiju. I kako stvari sada stoje, nikada neće. Da li ti možeš pomoći? Možeš li im prenijeti poruku? Tko zna hoće li te slušati…

Ali, ipak, ako možeš, reci im da stanu. Reci im da je ljudi već sada previše. Zar je tako teško dati prostora nama drugima? Zar se sreća sastoji samo u beskonačnom širenju čak i ako pri tome uništavaš sve što ne pripada tebi? Reci im, ako možeš, jer nama postaje sve teže i teže…

Ne odlazimo zauvijek i jedva čekamo da te ponovo vidimo. Možda za neko vrijeme, kad se svi ovi ljudi vrate svojim nezamislivim poslovima, tamo u onoj tami koju zovete civilizacijom. Ali ti, ti ćeš biti ovdje, zar ne? Čekat ćeš nas, znamo…

Tvoji, u igri i plevtnilu…

subota, 04.08.2007.

Soul-windsurf

Samo kratki pozdrav dragim prijateljicama i prijateljima! I obavijest glede prethodnog posta: soul-windsurf web stranice su sada obnovljene i sređene, pa navratite ako imate volje i vremena...

Svima šaljem puno plavetnila! Trebat će vam sljedećih desetak dana. Budite mirni, sretni i pozitivni. Ne dajte se na drugu stranu. Važno je!

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv